Draga deca, poneka "baka", stari konji, izlizane polovnjače i ostala publiko koja dolazi na ovaj blog sad ću da izvadim jednu pesmu meni dragu iz reciklaže mog prijašnjeg objavljivanja postova na ovom nevjerovatnom blogu.
Doručak
Sam sebi priređujem doručak
Već nekoliko godina.U kuhinji.
Ponekad joj kažem: Kuhinjica.
Kad u sobi popijem Fursemid 40
I Kalinor, uzmem sat i Euglucon,
B-complex i dva Duovita, i dođem
U kuhinju, gdje stavim sve na stolić,
Zapalim svjetlo, a spremljeno mlijeko,
S datumom uporabe: 26.5.2003., izlijem
U posudu, koju metnem na plinski plamen:
Dok se ono kuha, ja mažem sirom
Tri komadića kruha Agramera, a dotle
Mlijeko zakuha pa tada zatvorim plin
I okruglom žlicom mlijeko rashlađujem
I prenesem ga na stolić da se još hladi.
Najdraži su mi trenuci kad mlijeko
Prelijevam u kinesku šalicu Made in China
I kad sjednem za stolić i blagujem:
Popivši s prvim gutljajem Euglucon,
S posljednjim popijem B-complex
I oba Duovita, pa mi dođe, kako rekoh,
Ono najdraže: pod mlazom vode perem
Kinesku moju šalicu, i čujem,
Svaki put čujem žubor potoka u Rastušju,
U mladim godinama, pa šalicu vratim
Na njeno mjesto, i uzmem sat, ugasim svjetlo.
I tako svaki dan, i tako svaki dan.
Dragutin Tadijanović
Zagreb (Gajeva ulica 2a),
22. veljače 2003. subota, uveče
Kad sam se prvi put susreo sa ovom pjesmom zaplakao sam ridajuć, a sad nakon što je gotovo napamet znam još uvjek mi se oči napune suzama ko Kalimeru.
Pozdrav
Šlagerpevač
Post je objavljen 21.01.2007. u 07:37 sati.