Marketing
...
Ja nisam luzer, o naprotiv,
Meni je osmeh lajt motiv.
Često mi je ova pjesma prisutna u glavi… vjerojatno zato jer unaprijed znam da će mi svaki put izmamiti osmijeh na lice… ne znam da li i Vi povezujete određene događaje sa glazbom i ljudima, ali meni se to neprestano događa... dok šetam gradom, ulazim u dućan ili sjedim na kavi, a zasvira neka poznata melodija u meni proradi nešto… neki neobičan osjećaj... i draga uspomena stvori se u mislima… kao i iskra u očima… ili slika nekih davno zaboravljenih stvari i događaja koji i jesu potisnuti u zaborav sa razlogom... jer još uvijek ostavljaju preveliku crnu mrlju na srcu...
No, sa ovom pjesmom od meni jako dragog Balaševića vežem samo dobre uspomene... jednu posebnu osobu koja mi već dugo uljepšava život... svojim prisutstvom, pozitivnom energijom koju širi oko sebe te toplim srcem iako se želi prikazati drugačijom...
Ja nisam luzer, ja imam nas
A za svet ko te pita.
Odmalena smo sposobni početi birati ljude kojima želimo biti okruženi... neovisno bilo da se radi o kratkotrajnoj zabavi koja će zadovoljiti tek neke naše trenutne želje ili o nečemu većem… što će potrajati… i ostaviti trag na nama… i otvoriti onaj krug ljudi koje želimo zadržati uz sebe…
Odrastajući često sam uz sebe imala puno ljudi koji mi nisu odgovarali... koje sam trpila iz ovog ili onog razloga, ali svi zajedno bili su toliko besmisleni... i sada pomislim na to koliko sam vremena tu izgubila... smijući se i površno pokušavajući dijeliti sebe, bez ikakvog zadovoljstva...
Danas još uvijek se ponekad upitam koliko zapravo osoba može biti svjesna da je draga drugome… na koji način… ili obratno… to se zapitam slušajući različite priče oko sebe… od ljudi s kojima radim, provodim vrijeme na faksu ili se zabavljam… koliko mi sami uveličavamo određene stvari u svojoj glavi… vjerojatno kako bi se opravdali pred sobom i pred ljudima i upali među njih… ali zašto? Da se nađemo u onoj istoj kolotečini kao i većina njih… ne više… jer...
Danas sam sretna bez tih ljudi u svojoj blizini... bez toga da svoju sreću ili tugu moram s nekim ograničavati...
Ja nisam čedo proseka,
Mene ne vuče oseka.
S tobom je tretman poseban,
svaki je dan dolce vita
i svud je Hollywood.
Ovako sam sretna sa svojom hrpicom ljudi koji su posebni na sve načine... onako kako ja to želim... i zato slušajući Balaševića u pozadini posvećujem ovaj post svojoj dragoj prijateljici... želim da i dalje ostaneš tu... u mojoj blizini...
Ali kad dodem kući tu si ti.
E, tu ce tvrđavicu malo teže srušiti.
To im je izvan dometa.
Post je objavljen 19.01.2007. u 19:13 sati.