Bez povratka...
Jeste li se ikada osjećal....kao da pokušate vrisnuti...
Da ste napravili najveću pogrešku u kojoj fakat više nema povratka...
Da ste napravili fascinantnu budalu od sebe...
Da ćinite sve da nemislite da to...pa čak i više puta na dan (što inaće ne radim) šećem psa...
Da ste otjerali osobu koju VOLITE i koja vam jako nedostaje...ali ono fuuuuuul...i osoba vas pita dali ima povratka a vi ono... ne...jednostavno kažete da nema...i osoba naravno odustane....i sada bi vi ipak htjeli povratak, ali to više nije moguće jer će ta osoba biti s drugom osobom... i onda...šečete ulicom....ili idete u školu...i sretnete tu osobu...sretnete njega....a on...ne pozdravi vas....čak vas niti ne pogleda...a tako vas je volio.....sada se pitate dali je to uopće i bila ljubav...ali sada kad sumnjate u njegovu ljubav...potpuno ste sigurni u svoju....ali također i potpuno sigurni da više nema povratka...
Nikada nisam mislila da će mi tako biti,
Da ću plakati i svoju bol kriti.
Nikada ga nisam željela povrijediti
I nikada nisam mislila da će mi toliko nedostajati
I to zato jer nisam znala da ću ga tek kad ga za mene više neće biti, toliko zavoljeti...!
Ne pitaj me ništa, znam da suze nisu lijek.
Ne pitaj me ništa, voljet ću ga zauvijek...!
pozz
BY: kula
Post je objavljen 20.01.2007. u 18:39 sati.