Prozvana sam bila jučer da ništa ne pišem za blog i da je to sramota. Na to sam odgovorila da nemam što za pisati, tj. da bih mogla pisati samo o surovoj stvarnosti, a ja sam se nekako željela zadržati na dobrim vijestima, a njih nema. Zato ovih dana više bježim u fino nijansirane budućnosti. Planiram putovanja, uživam u dobrim filmovima, učim o astrobiologiji, ni ne pomišljam ošišati se, a kamo li na ćelavo, maštam o životu na Marsu ... Ali kad-tad se moramo vratiti u stvarnost, koliko god surova ona bila ...
Prije nekoliko dana ostavila sam kod Borje komentar glede sprege Blog.hr-a i Večernjeg lista. Napisala sam: "iskreno, to mi se uopće ne sviđa; ne vidim to uopće kao pozitivnu stvar". U međuvremenu sam, pritisnuta obavezama, zaboravila na tu svoju izjavu i tek mi je danas palo na pamet pogledati je li bilo kakvih odgovora. Bilo je, a jedan i od Dariusa glavom i bradom: "Ire, bilo bi lijepo kada bi argumentirala negativne strana suradnje Večernjeg i Bloga, odnosno zašto imaš takvo viđenje stvari. Zanima me. Vidiš kako je Borja lijepo objasnio svoj stav." Moj je komentar bio odraz više nekog gut feeling-a i osobnih preferenci nego konkretnih argumenata, tako da ga nema smisla secirati. Ja nemam namjeru prestati pisati o domaćim novinama, koje god one bile, i novinarskim budalaštinama, ali ne očekujem previše da će moji mogući budući kritički postovi o Večernjem završiti na naslovnici Blog.hr-a.
Stvarnost mi postane još surovija kada pročitam ovako nešto: "Mi koji smo stvorili ovu državu u kojoj i Vi djelujete imamo pravo da Vam zabranimo takvo novinarstvo u hrvatskom medijskom prostoru." Riječi su to Damira Jašarevića, predsjednika Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara, upućene novinarki Mirjani Hrgi, a vezano za javljanje Bore "Čorbe" Đorđevića u njezinu političku emisijicu "Epicentar". Sve što se treba reći o ovome rekao je opinioiuris u svom tekstu Čorba se jede tek nakon što se skuha, stoga vas upućujem na njega.
Macan se na svom blogu bacio na seciranje priča pristiglih na Bestselerov natječaj. Iako se na prvi pogled, nakon pročitanog teksta, tako ne čini, ovo je zapravo pozitivna stvar. Možda će neki imati osjećaj kao da ih je konj šutnuo kopitom u glavu, ali Macan zapravo nema ništa protiv vas (osim ako mu niste, recimo, drpili "uputu za upotrebu" s Q-a). Macan je u konstantnoj potrazi za Pričom Sa Suvislom Radnjom, Zanimljivim Likovima i/ili, barem, Dobrom Poantom, a ako je ne dobije, to će jasno i glasno i reći. Uvijek sam se divila ljudima koji mogu biti tako bolno iskreni (iako ih mrzim kad su bolno iskreni prema meni
), ja to ne mogu. Ali s takvim ljudima barem uvijek znaš na čemu si. I moliš boga da ih ne razočaraš.
Kao najodvratniju ljudsku karakteristiku izdvajam bahatost. O tome više u sljedećih par dana, so stay tuned!
Post je objavljen 20.01.2007. u 11:07 sati.