Marketing
(Ne)svijest
Surfajući netom i gledajući oko sebe, palo mi je na pamet spomenuti neke pojave vezane za djecu o kojima se baš previše ne razmišlja ili pak i ako da, ne uzimaju se previše ozbiljno. K tome, neke poruke od strane medijskih osoba postaju kontrproduktivne kada je riječ o djeci i njihovoj dobrobiti.
Ne moram vam posebno govoriti koliko je ultrazvuk u trudnoći postao neizbježan. Zanemarivati potpuno napredak znanosti u tom kontekstu bilo bi nerazumno. Međutim, razina do koje se on danas koristi postaje mi još nerazumnija. Naime, liječnički pregledi zasigurno su puno lakši i učinkovitiji u smislu dijagnostike, ali istraživanja kojom se fizičari bave ne govore da je takva dijagnostika sasvim sigurno bezopasna da bi se dijete gotovo svakog mjeseca prije nego se rodi trebalo izlagati takvim utjecajima samo zato da bi se sličice pokazivale okolo.
Neka istraživanja pokazala su da titraji koje ultrazvuk stvara u maternici izazivaju stres za dijete. Riječ je o zvuku koji se uspoređuje sa zvukom ulaska vlaka na željezničku stanicu što je oko 100 decibela. Možete li zamisliti kako je bebi kada u onoj lijepoj i mirnoj atmosferi maminog trbuha naleti takav vlak? I onda se svi vesele micanju bebe, jer ona se kao baš veseli tom maženju. A njoj je toliko neugodno da micanjem reagira na takve podražaje.
Druga stvar je sama korist takvih pregleda. Osim onoga da se prati beba i njen rast i razvoj, kod normalnih i urednik trudnoća baš i nema neke koristi. Naše mame i bake donosile su zdravu djecu na svijet i bez tih učestalih gledanja i snimanja. K tome, neka istraživanja pokazuju da je mogućnost pogrešne dijagnoze oko 10%. Tako se zna desiti da se dijagnosticira neka anomalija ili bolest, a dijete se rodi skroz zdravo. Koliko je to samo stresa za roditelje. Čak i u skroz benignom saznavanju spola djeteta nestalo je onog iščekivanja hoće li biti curica ili dečko.
Drugo vezano za djecu je ono što vidim po trgovinama - mame i tate koji kupuju djecu sve vrste slatkiša i grickalica ne vodeći računa koliko su (barem neki od njih) štetni za zdravlje. Lagala bih kad bih rekla da i ja kao dijete, a bome i kao odrasla nisam jela (i ne jedem još uvijek 
) čipseve, smokije, gumene bombone, čokoladice i sl. Jedenje tih namirnica u malim količinama ne može biti isto kao ono kada ih dijete svakodnevno konzumira, pritom možda stavljajući na stranu onu hranu koju bi moralo jesti. Smatram da djeci, koliko god im fino bilo, treba staviti do znanja da ta hrana nije zdrava i da šteti njihovu zdravlju. Djeca, posebno u nekoj starijoj dobi, itekako imaju sposobnost razvijanja svijesti o onome što je dobro, a što loše.
Čitam članak Pušenje i dojenje bolje od nedojenja koji je potaknut izjavom Maje Vučić, a kojom opravdava svoj izbor tješeći se da ipak ne šteti previše svome djetetu. Inače me baš previše i ne bi bilo briga za Maju Vučić osim što mi je naravno žao da njeno dijete ni krivo ni dužno mora biti pod utjecajem nikotina, no ona je izaslanica UNICEF-a za roditelje i bebe. Od svih ljudi u Hrvatskoj baš da nam izaslanik bude osoba s tim stavom znači da nam svijest nije na nekoj razini i da baš svakakve poruke prolaze.
Dalo bi se napisati još primjera, ali to ću prepustiti vama.
UPDATE
Ne mislim uopće one koji ne vjeruju u štetnost ultrazvuka u trudnoći uvjeravati da krivo misle. Znamo svi skupa da je «krivo» i «pravo» vrlo relativno. Osim toga, na nama svima je da biramo i da se nosimo sa posljedicama izabranoga, štogod to bilo i o čemu god se radilo. No kako vidim da komentara ima svakvih, smatram nužnim navesti barem neki tekst koji o ultrazvuku ne govori kao o skroz bezopasnom savršenstvu. Medicinari, jasno, zagovaraju ultrazvuk, baš kao i rentgen. U mnogim je slučajevima takva dijagnostika opravdana, ali pitam vas – koji vas je liječnik prije nego vas je poslao na bilo koji rentgen pitao kada ste zadnji put bili ozračeni i što ste snimali? Mene nikad nijedan. Dakle, ako vam se da, pročitajte ovo i ovo.
Post je objavljen 20.01.2007. u 10:50 sati.