.. noćas pokušavam napisati stihove..
.. balade moga postojanja...
.. ali ne znam koje riječi da upotrijebim...
... ne znam kako da oslikam portret svojih tragova...
.. znam da je sve uzalud...
.. mojih misli hrle k tebi...
... i tamo ostaju..
.. u trenutku kada si osvijetlio moj put...
.. da toga nisi ni svjestan...
... iako ranjena...
.. ostavljena na putu bez snova...
.. na cesti bez ljubavi...
.. ti si pokazao da se može ponovno oživjeti...
... da se možeš zaljubiti...
.. i nakon svega...
.. što sam prošla...
... nakon svih suza...
.. nakon propalih snova...
.. nedočekanih nada...
... ti si ono što boji moj svijet...
... ti si ono što mu daje smisao...
.. želim te voljeti...
... bezuvjetno...
.. ali bojim se...
.. jednom sam se predala bezuvjetno...
... i ostala sama, slomljena...
... obgrljena otajstvom tuge...
... želiš li moju ljubav...
... želiš li da te učini posebnim?...
.. ne znam..
.. i ako ti se predam...
... biti će bezuvjetno...
.. nećeš toga biti ni svjestan...
... možda ako baciš pogled k nebu...
... iznad tebe proći će plam...
.. plam moje molitve..
... andjela ljubavi što čuva na te...
Post je objavljen 20.01.2007. u 00:11 sati.