Marketing
ime mi je Jehuda
no.49
Izdala sam ga.
Skroz.
Izdala sam Gospodina Lojtricu.
Bio je jučer na sceni u mojem kazalištu....a ja sam sjedila doma. NIsam mogla doći. Razlog je predebilan i vratio me u neka razdoblja života u kojem se gadim sama sebi stoga rekoh bolje da ostanem da se riješim tih sranja iz glave.
Strass ima curu...naravno nije mi rekao sam, tako sam naokolo saznala. I sad ne znam smijem li ga grliti i ljubiti kao prije. Falit će mi to, već sad a možda se to ustvari uopće ne događa, možda je to sve u mom glupom mozgu. Osjećam da mi se javljaju tinejđerske paranoje za koje sam se nedavno hvalila da sam ih se riješila.
A svi su sa dramske bili. I uživali svatko na svoj način.
Ja sam uživala doma. Vrteći scene u glavi.Samo što kad predstava prestane ja i dalje vrtim scene. Nemoguće scene, daleke i romantične. Odvijaju se na raznim predivnim lokacijama iako akteri sjede u birtiji i piju pivu i puše.
Moja scena uvijek počinje u bijelom krevetu od rezbarenog drva. Balkon sa uskim vratima je otvoren a jutarnji vjetar nosi zavjese
lijevo desno. Bosa noga dotakne hladni popločeni pod, tuš u mlazu začuje se iz kupaone. Moja scena sječanje je na dugu toplu noć koja je završila.
Budim se u sobi 2 sa 3 u krevetu na izvlačenje. Vriskovi iz kuhinje, psovke iz dnevne sobe, sedam je ujutro. Mačka se usrala u kupaoni, sve smrdi. Pogledam kroz mali četvrtasti prozor. Vjetar ne nosi zavjese, nema ih uopče. Opet sam zaspala u donjem dijelu trenirke. Glava mi je teška. opet zaspim, mačka vrišti..budim se, stavljam joj jesti. Gledam Colina na vratima ormara. J..*e se njemu za mačke i beznadne živote. Negdje troši neku žensku i život mu je haj. Ležim, mačka mljacka. Zaspim, budim se..prošlo je jutro. Izvlačim se iz kreveta sa gađenjem. Znam da ću sada jesti. NE želim ali ZNAM da hoću. Pas laje, hoće van. MAčka druga mijauče, sad bi ona jela.Ona prva opet počne mijaukati, u kuhinji atomska bomba, krici, psovke jauci iz dnevne sobe. Lice mi je premlaćeno dizano tijesto, akne imaju olimpijadu. Suza prva za ovaj dan. On stoji na vratima mog ormara u kožnom kiltu, maše claymoreom...suza druga,treća,četvrta.....POTOP. Tek mi se pojavio u životu, nisam ni stigla uživati a već je podsjetnik na grubu stvarnost da takvo nešto za mene ne postoji.
I nisam gledala Lojtricu iz razloga najdebilnijeg na svijetu. Ne bih mogla podnijeti da me vide nakon predstave u birtiji. Nikako.
Post je objavljen 20.01.2007. u 00:50 sati.