“Kozmobiologija je naučna disciplina koja se bavi mogućim vezama između svemira i organskog života, te utjecajima svemirskih ritmova i planetarnih gibanja na čovjeka, sa svim njegovim potencijalima i manama, njegovim karakterom i mogućim preokretima sudbine; ona također istražuje one odnose i utjecaje koji su preslikani zemljinim biljnim i životinjskim svijetom u cijelosti. “
Naziv KOZMOBIOLOGIJA je formirao austrijski liječnik Friedrich Feerhow te ju je kasnije preuzeo švicarski statističar K.E. Krafft da bi obilježio granu astrologije koja funkcionira na znanstvenim temeljima.
Ona naglašava promatranje, kvantitativno i statističko pristupanje istraživanjima i pridaje posebnu pažnju komparativnoj metodi u kojoj su skupovi sličnih slučajeva proučavani u svrhu izoliranja zajedničkog činioca i elemenata, koristeći pri tome moderne metode znanstvenog pristupa kao što su statističko praćenje, analiza i kompjutorsko programiranje.
Kozmobiologija se temelji na svijesti o jedinstvu svemira i renesansnom motu: Kako gore – tako dolje. Njen začetnik je Reinhold Ebertin koji je napravio nekoliko bitnih revizija tradicionalne astrologije, među kojima je i ona o tradicionalnoj podjeli aspekata na harmonične i disharmonične. Osnovni fokus kozmobiologije je planetarna slika, konstelacije i ekstenzivno upotrebljavanje središnjih točaka. Pored ovoga kružnica horoskopa se preračunava u 90 stupnjeva, a druga važna stvar koju je Ebertin uveo su 45 stupnjeva grafičke efemeride koje zajedno sa 90 stupnjeva kozmogramom daju brzu i točnu analizu.
Ali da bi počeli zaista otpočetka potrebno je ovdje spomenuti njemačkog astrologa Alfreda Wittea, na čijim postavkama je Ebertin gradio svoje proučavanje. Witte je živio u ranom 20-tom stoljeću, te je bio osnivač Hamburške škole astrologije. Radio je na Hamburškom aerodromu kao nadglednik, te tijekom I svjetskog rata bio poslan na frontu. Već se u to vrijeme bavio astrologijom te je pokušavao predvidjeti momente artiljerijske paljbe. Doživjevši teški neuspjeh u svojim prognozama te poraz, odlučio je preispitati klasične metode jer je shvatio njene nedostatke. Njegovi pronalasci i zaključci su doista bili revolucija u astrologiji, poput one koju je Kepler izazvao kada je postavio zakone nebeske mehanike, napravio precizne efemeride, te počeo prvi upotrebljavati aspekte od 72°, 135° i 144°, ugaone analogije, dok je 17 godina nakon njegove smrti William Lilly dodao još aspekte od 30°, 36°, 45° i 108°. S obzirom da je od 1919 Witte bio član Hamburškog ” Kepler kruga ” , počeo je predavati astrologiju. U tim svojim predavanjima je započeo sa novim pogledima i tehnikama. Potpuno suprotno Keplerovom gledanju na aspekte, Witte je odlučio odbaciti aspekte kao takve i uvesti odnose među planetima i točkama prema formuli: a + b = c + d, gdje su a, b, c i d predstavljali koordinate planeta izražene u apsolutnim stupnjevima. Sama ideja je briljantna i daje astrologu mogućnost uvida u unutrašnji ustroj karte. Nadalje, razne modifikacije same formule su dovele zapravo do središnjih točaka koje se računaju iz formule: 2a = c + d ili a = (c + d) / 2. Drugim riječima, određena točka se nalazi na jednakoj udaljenosti između dvije planete. Nakon dugih godina proučavanja, sistemskog analiziranja te pronalaženja svih mogućih središnjih točaka, Witte je uveo 8 imaginarnih planeta. Pomalo je to sve skupa postalo prenatrpano, te je Ebertin rafinirao i revidirao Witteova saznanja u smislu da je razvio radikalnu novu teoriju.
Što novoga ili neviđenoga donosi kozmobiologija? Ebertin je prvo izbacio upotrebu interpretacije znakova jer je na temelju svojih istraživanja zaključio da takvi položaji nemaju veliku ulogu, te je predložio odbacivanje značenja planete u znaku i kući. Slijedeće je naglasio da tumačenja vezana za kuće nemaju baš neku važnost, te je ovo temeljio na teoriji različitih mogućnosti odabira sistema kuća kojih zaista ima mnogo. Da li je neka podjela važnija ili bolja od druge? Neki su astrolozi odlučili da je korištenje jednake podjele kuća najbezbolniji način. Ebertin je i ovo odbacio te je u sliku uključio os Ascedent – Descedent (os prve – sedme kuće) i Medium Coeli i Imum Coeli (os desete – četvrte kuće). Preostale vrhove kuća jednostavno odbacuje. Njegov odgovor na prigovor drugih astrologa je donekle imao logike, je se zapravo kod svih različitih sistema kuća jedino Ascedent i MC računaju na potpuno jednak način! Ebertin također naglašava važnost ove dvije osi te ih tretira poput Sunca ili Mjeseca. Potom je promijenio način gledanja na aspekte, koji su u tradicionalnoj astrologiji imali podjelu na lake i teške. Kod njega oni kao takvi nemaju nikakvo značenje nego smatra da je važan kontakt planeta, dakle, sasvim će svejedno biti da li su Sunce i Venera u lakom ili teškom aspektu – oni uvijek imaju konotaciju kreativnost/odnos sa životom. Iako je Ebertin odbacio aspekte kao takve ono što je uveo kao jedinstvenu novu teoriju su središnje točke među planetima. Središnja točka između dvije planete (Midpoint) je udaljenost dviju planeta podijeljena na 2. To je osjetljiva točka te ukoliko se na tom mjestu nađe i treća planeta imamo tri planete u međusobnoj vezi.
S obzirom na mogućnost mnogobrojnih središnjih točaka, koje je teško računati ručno, Ebertin je još dodatno razradio sustav u kojem su one odmah i vidljive. Naime, njegov horoskop ne nosi više 360° nego 90°. ˝Prevođenjem˝ planetarnih pozicija u sistem kardinalnih, fiksnih i promjenjivih znakova u kojem svaki zahvaća na kružnici 30° događa se da se konjunkcije, opozicije i kvadrati nalaze na istom mjestu te tvore konjunkcije, i to upravo zbog činjenice da su znaci prirodno u konjunkciji, kvadratu ili opoziciji kada se radi o kvalitetama (kardinalni, fiksni i promjenjivi). Kozmobiologija se uglavnom bavi preglednom teških aspekata (opozicija i kvadrat) koji ovom metodom postaju konjunkcije, jer kako je Ebertin rekao: ˝Jedino teški aspekti dovode do toga da se stvari odigravaju.˝
Pored ovog sistema Ebertin je još razvio 45° efemeride koje se koriste za prognoziranje. Ponovo je podjela sa 360° prebačena na 45° po istom principu tako da se nižu kardinalni, fiksni i promjenjivi znaci. Na takvom grafu je vidljiv natalni položaj planeta preko kojeg se ucrtavaju putanje planeta i njihovi trenutačni položaji. Iako se ovakav dijagram može računati mjesečno, Ebertin ga je koristio za pregled cjelokupnog života te ucrtavao položaje svakih 10 godina naročito obraćajući pažnju na zdravstvenu sliku osobe.
U načelu Ebertin je prihvatio i neka druga učenja kao što su podjela na muško – žensko, Yang – Yin, te gleda koji su elementi više ili manje zastupljeni. Tako je razvio listu bodova za položaje planeta u muškom ili ženskom kvalitetu i po elementima (vatra, zemlja, zrak i voda) koji donosi brz prikaz potencijalnih bolesti. Ono što je važno ovdje naglasiti da se predispozicije vide ali sklonost ka izražavanju određene bolesti je potaknuta tranzitima ili direkcijama. Tako Ebertin kaže da se putem životnog dijagrama na brzinu može pregledati tok života te naći moment kada će tranziti ili direkcije potaknuti izražavanje bolesti.
U suradnji sa Fritz Brandauom je razvio podjelu po kojoj svaki stupanj svakog znaka može donijeti određene zdravstvene (Organhur dre anatomischen Entsprechungen, Aalen, 1978). Pored ovoga koristio je podjelu na karaktere i to na: kolerik, sangvinik, melankolik i flegmatik. Ujedno se ova podjela veže uz podjelu prema introvertnim i ekstrovertnim osobama, zapravo se koristi principima koje su ustanovili Jung, Kretschmer, Pfahler, Jaensch i drugi. Također je svaki znak dobio svoju klasifikaciju te se ovisno o položaju planeta boduje i dobiva tip osobe s kojim je paralelno Ebertin razradio postavke o mogućim zdravstvenim problemima.
Ono što Ebertin još naglašava kod dijagnostike i terapije je važnost prepoznavanja dnevnog ritma unutar samog čovjeka. Naš unutarnji ritam je povezan sa meteorološkim i fizičkim procesima koji se odvijaju tijekom dana, kao što su barometarske promjene pritiska, pomak zraka i promjene u elektromagnetskom polju Zemlje, te se radi o ritmovima koji su pod djelomičnom kontrolom svemira i Zemlje kao planete. Ne samo da je Ebertin uzimao u obzir rad doktora E.W. Stiefvatera kao bitan upravo zbog tog dnevnog ritma promjena nego upozorava da bi u skladu s njime trebalo birati vrijeme za uzimanje lijekova za vrijeme terapije.
Njegov cjelokupni rad je promjenio sliku astrologije, naročito na području astromedicine. U suradnji sa autorima onog doba kao i njegovi nasljednici koji su nastavili njegov rad danas imamo mogućnost pregledati zdravlje čovjeka jednom drugom metodom. Ono što je ovdje potrebno istaknuti jest da se u tradicionalnoj natalnoj karti neki zdravstveni problemi uopće ne vide, a kod kozmograma te korištenja središnjih točaka (Midpoints), određene predispozicije za bolesti su odmah vidljive. Pored ove dvije metode (kozmogram i 45° životni dijagram), Ebertin je koristio deklinacijski dijagram i to prema položajima planeta S (south – jug) i N (north – sjever), s obzirom na mjesto rođenja, te naglašava da takva opozicija tj. jednaka udaljenost dviju planeta od ekvatora, koje imaju istu deklinaciju (npr. 10° 20´N i 10°49´S) mora biti izuzetno snažna. Takvim pristupom je bio u mogućnosti vidjeti zdravstvene probleme, neplodnost, pa čak i smrt osobe, te smatramo njegov rad u sferi astromedicine od izuzetne važnosti. Nešto manje ali ne i nevažno, ovaj svoj sistem je koristio za predikcije u svakodnevnom životu, pitanja tipa posla, sudskih sporova, studiranja – zapravo životnih stvari.
I na kraju možemo samo zahvaliti Ebertinu na njegovom dugogodišnjem statističkom i inovativnom radu s nadom da će i u Hrvatskoj astrolozi šire prihvatiti ovu metodu rada s ciljem pomoći osobi, kao pojedincu, a da bi ostvario kvalitetniji i produktivniji život.
Post je objavljen 19.01.2007. u 23:55 sati.