Ovo je moja nova pjesma, pripremana za lidrano sad u 2. mjesecu, pa nemojte biti škrti na komentarima, jer su mi potrebni.
Evo me,
Tu sam, na samom
Rubu našeg kraja,
Na samom vrhuncu
Naše naizgled bezvrijedne ljubavi
kojoj si ti već odavno pripisao kraj.
Stojim tako nemoćno, jadno,
ali ipak se grčevito borim,
prepuštam se sili koja
me mahnito k tebi vuče.
Moje ranjivo srce govori mi da
još nije vriejme za kraj,
tvoje oči potajno pokazuju
da nije sve izgubljeno.
Tvoja me duša sramežljivo k sebi zove,
ali nema snage da mi otvori svoja vrata,
boji me se pustiti unutra.
Evo me, tu sam,
na samoj granici između jave i sna,
oči su mi širom otvorene,
ali ja ne vidim zbilju
već se prepuštam blagim
putevima svoje mašte.
I ne zaboravi,
ja sam još uvijek tu,
na samom rubu našeg kraja,
na samoj granici između jave i sna
prepuštena sili koja me
mahnito k tebi vuče.
Post je objavljen 19.01.2007. u 20:35 sati.