Ajme toliko vam toga moram ispričati da više ne znam od kuda da počnem. Najprije, za početak da vam kažem svoje pravo ime. Ja nisam Hana, nego Gabrijela. Sve što sam o Hani do sada pisala bila je... ne laž nego, nešto kao roman. To me uvijek privlačilo. Već mjesec dana razmišljam o tome kako da ovaj post napišem, ali možda je najbolje da prvi puta u svome a i Haninome životu koristim malo, a kažem puno.
Dakle, zovem se Gabrijela, osmi sam razred i iz Zagreba sam. To je najbitnije o mojoj osobi. A Hana? Ona je sve što sam ja uvijek željela biti: pametna (matematika nam je objema loša strana), nije sramežljiva, zna kada što treba reći, lako pronalazi srodne duše, život joj je malo koma, ali ona vidi dobru stranu...
Sigurno ni vi niste vjerovali u sve te tragične priče, mislim, tko u bi u njih vjerovao? Vjerojato ste jednostavno bili samo pristojni.
Željela bi nešto razjasniti prije nego odem a to je naziv bloga. HANAISBACK. Zato što Hana je uvijek bek, što god se dogodi, ona se digne na noge i ponovno hoda. Priznajem, ona je bila moja izmišljena kopija sa svim vrlinama koje ja nemam, a taj bek je jedan od njih. Ona bi plakala i plakala, ali onda bi se vratila i pokazala im svoje. A ja? Oporavljala bih se dugo, dugo, kao nježni cvijet u proljeće.
Enivej, hvala vam na kritikama, na pohvala, što ste čitali ovaj užasni blog i moje (nadam se nešto bolje) pjesme to mi je puno značilo i znači mi još uvijek. Uskoro ću otvoriti novi blog, pa oni koji žele saznati adresu neka mi to jave. Žao mi je što sam vejstingovala jor tajm, ali tako to ide, ne, ljudi troše jedni drugima vrijeme. Ovo mi je bio prvi blog, pa se nadam da me na novom nećete napusititi jer ovaj je bio početnička greška.
Više neću lagati, obećajem. Pisat ću samo istinu, istinu i istinu.
Baš kao i Hana.
Post je objavljen 19.01.2007. u 19:01 sati.