Prije samog teksta, par oglasa i servisnih informacija.
1. L.J (7) od 12.1.2007.god. je L.J. (8). E pa sretno tatina princezo
2. Pisac ovog teksta 15.1.2007.god. ušao je u Isusove godine. Ima li to ikakve veze s ičim javit ćemo Vam čim saznamo.
3. Pravim mušku djecu za 100 eura. U slučaju neuspjeha drugi pokušaj besplatan.
4. Prodaje se kuća na klizištu, nije puno prešla.
Kolegica šta drži monologe mi je tutnila u ruku štafetu mladosti i već danima nikako ne spavam (pa moram nadoknađivat noćima) misleći kako ću je se rješit (mislim štafete, ne kolegice). No po pravilima igre, budući nisam Drug Tito pa da na meni štafeta završi, moram je prenijet dalje. Kako sam vas čovječan i mučos uviđavan odlučio sam je itnit u zrak pa nek je uvati netko od vas dragih mojih šta dođete ovdi vrijeme gubit (ili nalazit)...
Dakle, pet stvari šta moram otkrit o sebi su da: 1. volim (obožavam) Bekstrit blu bojse, Bojz tu vomen, Bonbon Đovija i Metalik(merđ)u 2. razmjenjujem poštanske markice i značkice s vršnjacima iz ciele Rvacke (doduše, malo nas je tridesetogodišnjaka kolekcionara, ali se snalazimo) 3. još se nikad nisam ljubio, onako pravo filmski 4. iako ga zovem Kinže Konže u stvarnosti se ne odaziva na to ime (već na Gođira, he-he) 5. ovaj blog mi piše PiaR (naime, s tom rukom sam u mladosti često imao persnal rilejšn).
Šalim se.
Vi šta ste naivno mislili da ću se izdat pa reći nešto kao da: 1. volim piti i ljubiti (jednu zgodnu plavu i tri posljedice, da da dobro ste čuli vi šta ste tu već duže vrijeme, stiže i treće), 2. nosim čale od četvrtog osnovne, a kao zaštitni znak sam im pripojio i hrvatušu bradu (tako da sam gotovo u cijelosti sakrio lice koje je plašilo mnoge) 3. najbolji sam igrač flipera na svijetu (Tomy je gluhosllijepac za mene) 4. ne volim bahatost i agresivnost (osim ako nije moja) 5. volim no-no-no-no nooogomet.
Dakle Vi šta ste kao djeca od tri mjeseca lakovjerno povjerovali da ću reći nešto o sebi ste totalno pogriješili. Nema šanse da išta saznate o meni. Ja volim svoju anonimnost. Sve što mi je moja tajna služba dopustila da odam možete saznati iz repriznog programa koji slijedi.
Ko je Džo (i zašto)
Pojavile su se dileme, trileme, multileme, šećerleme... mislim ne znam kako bi ih nazvao, budući su, kao Lessi, došle same, nezvane i nepozvane, veselo dahćući ispružena jezika i trljajući se o nogavicu mojih Likuperica. Odma su mi se uvukle pod kožu, izmamile iskreni osmjeh, natjerale me da se dignem iz kauča i bacim im frizbi. I ponovim istu radnju više puta [vruš, vruš]. O čemu se u biti radi, pitate se možda vi, a možda i ne. No ja ću vam, htjeli nehtjeli, svakako reći.
Naime kolegica Ane je, potaknuta kritikom neznanaca, sinoć malo mozgala o tome kako neke od nas zamišlja. Iskrena, kako samo prave žene znaju biti, priznaje kako nas vjerojatno doživljava potpuno pogrešno, te da nam je svakom ponaosob zalijepila etikete koje se njojzi sviđaju.
E pa Joe ne želi da ljudi steknu pogrešno mišljenje o njemu.
Da naša drugarice ne bi Džoa i dalje brkala sa švarcenegeričnim tipom bredpitovske bejbi face i greškimice maštala o njegovim četvero i peterocepsima, Joe će se ovom prilikom otkriti u potpunosti...
Ja sam u biti žarkozeleno-ljubičasta električna moruzgva veličine kombajna "Tomo Vinković", a za one koji nikad nisu vidjeli kombajn, svoju bi veličinu usporedio s onižom Ličkom brvnarom. Inače se skrivam u tamnim dubinama Tihog oceana, no trenutno sudjelujem u programu razmjene studenata pa sam u Jarunu... Ovdje je malo skučeno, ali za nauku sam spreman mnogo podnijeti...
Obzirom na vrijednu osobinu iliti svojstvo – elektrificiranost, u mogućnosti sam priključiti se na Internet preko telefonskih optičkih kablova postavljenih na dnu jezera. Otkriće ove sposobnosti potaklo je evoluciju u meni pa me sada krase stošesnajst pari izmišljenih očiju i dvajest osam pipaka. I volja za pisanjem. No kako jezik moruzgvi nitko ne razumije pa čak ni one same, ovo što čitate su nesuvisle žvrljotine koje postaju čitke tek pod utjecajem daljinske hipnoze, još jedne od vrijednih osobina koje mi je donijela evolucija, tako da, u biti, svaki od vas, ni ne znajući, čita različit tekst. Evo recimo Atif se trenutno cereka mom briljantnom osvrtu na novi Mercedes, a Ramiz u nevjerici čita natalni horoskop. Sve sam mu pogodio.
Da drugovi i drugarice, iako sam šesan, nisam maneken. Jer moruzgve nisu pale toliko nisko da se zaozbiljanske šeću po pisti ko polugole vješalice. Osim eventualno za dobre pare. Jer i moruzgve imaju svoju cijenu... Nisam niti Neven Ciganović, stilisssst, koji je _______________________ (dopunite sami). Je se bojim da ne pretjeram.
Sad kada ste me vizualizirali moram spomenuti i neke zanimljivosti o sebi. Od ostalih osobina koje me krase moram naglasiti karakternost, bistrinu i britkost. Karakteran sam ko morska spužva. Bistar ko maštilo u kojem se kupa stric Frane kad dođe iz polja. Britak kao zahrđali mač rahmetli mi čukundede Alije, kojeg sam davno bacio na tavan.
Evo priznajem sad pred svima da sam ovisan o račićima, pa sam već pojeo tridesetak malih simbionata. Ne mogu si pomoći. Postupak je jednostavan, manirom prodavatelja osiguranja ih navedem da uđu u simbiozu sa mnom, a onda dok spavaju... Ponekad se sramim, ali život je takav, kratak i okrutan.
Osim bloga i pive, omiljeni hobi mi je žongliranje getribama micubišija i popravljanje gefufne na cincilatoru. Kako Mile voli disko, a ja kolo šumadijsko, da budemo blisko, blisko (kod mene na radiju) harmonika svira disko. Često i glasno pjevam, omiljena serija mi je Bejvoč, a najvolim kad me zgodna vlasulja pipkom draška po osjetilnim senzorima. Tad popizdim i procvjetam ko alga.
I naravno, nadasve sam ozbiljan.
Nastavak ove priče je ovdje.
Ako Vam još nije dosta Džoa saznajte više o njemu ovdje.
Post je objavljen 19.01.2007. u 18:32 sati.