Kada me vec Stefi uvalila, a nju ne mogu odbiti, pišem ovaj post. Ovako nešto nisam pisao od osnovne i spomenara, a to je stvarno bilo davno. Razmišljam što napisati, ima toga dosta tamnog kao u svakog Škorpiona...
1. Politika. Nikada nisam za sebe mogao reći da li sam desničar ili ljevičar. Možda više naginjem onim prvima, no na rijetko kada na izborima dvaput glasam za istu stranku. Do sada sam glasovao za četiri stranke. Sve su navodno oko centra. Jednostavno pokušavam gledati koje rješenje mi se u tom trenutku čini najbolje za zemlju. Možete misliti da sam konvertit, no sebe više smatram pobornikom evolucije koji razmišlja da ne postoji samo jedna apsolutna istina i obožava promjene.
2. Trava. Danas je gotovo moderno pričati o drogama koje čovjek probao u životu. Ja nisam niti jednu. Ne treba mi neko priznanje za to. Jednostavno mi je bio gušt biti drugačiji, to je moj odabir i nikad ne moraliziram o tome. Jednom sam i kupio s frendom travu da probamo i to. Zapravo on je jedini čovjek moje generacije, a da ju isto nije probao. No toliki smo majstori bili da nismo uspjeli ni smotati. Ipak nam nije suđena :)
3. Krv i nesvjestica. Gotovo kao stereotip pripadam onoj skupini visokih ljudi koji kada vide krv u zdravstvenoj ustanovi, počne se rušiti. Doduše nikad nisam spektakularno pao, ali znam pobijeliti i otici do prozora po zraka. Na L. porodu sam bio i jako sam ponosan na to. Mama me molila da ne idem da se ne srušim i da budem veća šteta nego korist. Ipak, otišao sam i sve je prošlo sjajno. Doduše ponio sam maramice od mentola za krize :)
4. Brat. Iako sam cijeli život živio kao jedinac, imam brata, zapravo polu-brata kojeg nikada nisam upoznao. Par puta sam i pokušao doći do njega, ali nisam uspio. Po zadnjoj informaciji koju sam dobio, ni policija mu ne zna trenutnu adresu. Svejedno, to me ne opravdava.
5. Dva mosta - Most mladosti i Most slobode, dva mosta koja povezuju stari dio grada i Novi Zagreb. Uz Savski i željeznički most, ta mjesta su posebno važna u životu svakog Trnjana. Jedan je za mene meni predstavljao život, drugi smrt. Pod jednim proveo sam brojna popodneva djetinstva razmišljajući i maštajući, pokraj njega sam bio na prvim koncertima, primio se u omladince, na klupama pored njega sam običavao se izležavati na suncu, biti sa curama i frendovima, slušati "Sport i glazbu", igrati nogomet na njegovim livadama. Pored tog mosta rođen je i moj otac. Pored onog drugog je završio njegov život.
Evo nadam se da sam odradio svoju zadaću. Slijedećih pet za koje mislim da do sada nisu bili su:
Darlene
Klax
Futilni - može svaki po jednu :)
Eden i Cruz
Borgman
Post je objavljen 19.01.2007. u 15:59 sati.