- Is «Procrastinator» your middle name?
- No. My middle name is Undoer.
Velika je razlika, a maleni prag između preciznosti u bilo kojem poslu (u smislu obraćanja pažnje na detalje, dotjerivanja u smislu «da bude što bolje») i odugovlačenja (u smislu «cjepidlačenja», nesigurnosti, itd.).
Preciznost dolazi kao rezultat intuitivne razrade ideje, stvari se poslaguju «kao same od sebe», prirodno, uz znatan udio vlastitog djelovanja autora, ali napor je takav da rezultira uzvraćenom energijom, a ne velikim i dugotrajnim iscrpljivanjem sebe i okoline.
Dovršeno djelo izlazi u pravo vrijeme i na pravom mjestu.
Odugovlačenje često dolazi kao rezultat viška slobodnog vremena.
Autor previše «prčka» po prvotnoj zamisli, originalne ideje «prizemljene» putem intuicije, zanosa i nadahnuća sve se više deformiraju. Vrijeme za koje su zamišljene da budu ostvarene, prolazi. Stvara se kaos u svijetu ideja koje «čekaju u redu» za trenutno ostvarenje. Ostaju zakočene, zakržljaju, izgube se, nestanu neostvarene. Gube se prioriteti. Djelo, s kojim se previše odgađalo, ne dobiva svoje mjesto i vrijeme za koje je zamišljeno, tako da se i za njega može reći da je prošlo nezapaženo. Možda čak možemo reći da je, iako materijalizirano, prošlo neostvareno?
Rijetka su djela koja zaslužuju da se uz njih pritisne pojam vječnih vrijednosti, ali i to su na kraju ona koja su izišla iz radionice autora u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Potaknute nadahnućem, obrađene nadarenošću i ostvarene pomoću dostatnog rada i s potrebnom dozom samopouzdanja.
U nekim djelima se često može osjetiti ta, nazovimo je tako, pretencioznost. Kao da se autor sav zgrčio od želje da prenese određenu ideju, a ona, sama, sve mu više izmigoljava iz vida. Može se osjetiti ta prvotna namjera, ideja koja se spustila iz svijeta nebeskih mostova, ali tek kao proletjeli Kairosov rep u daljini.
Čak mi pada na pamet da autori koji često odugovlače, te kad napokon prostru svoje djelo na korištenje javnosti i osjete da su propustili pravi trenutak, postaju podložni potpuno suprotnoj strani ove «bolesti» - šlampavosti, pa počnu raditi «na brzaka», valjda misleći da će tako stići nadoknaditi propušteni red u svijetu ideja.
Iz jedne krajnosti u drugu.
Jedno je darovati nužnu pažnju i djelo dobro pripremiti za predaju svijetu, a nešto posve drugo odugovlačiti s njim.
Kako na vrijeme saznati kad je u pitanju jedno, a kad drugo?
Sigurna sam da to svatko na svoj način osjeti.
Dobro je ponekad vjerovati i bližnjima koji nas upozoravaju da smo «zagazili» ili «zastranili».
A možda je još bolje ne imati previše slobodnog vremena i praznog hoda?
Previše je to individualna stvar – na neke ljude vremenski rokovi/zadane teme/zadani prostor ili sredstvo izražavanja/itd djeluju tako da im ograničavaju kreativnosti, dok na druge isti uvjeti djeluju poticajno.
Na neke jedanput djeluju jedni uvjeti, drugi put drugačiji.
Sve je moguće, sve je promjenjivo i ništa nije sigurno.
Ah, da osim «death and taxes».
(and bills for electricity and phone).
Post je objavljen 19.01.2007. u 16:56 sati.