Marketing
Obiteljski Prirucnik Zdravlja
Osim uobicajenih bestselera, enciklopedija, kuharica i inih knjiga, moji roditelji posjedovali su i "Obiteljski Prirucnik Zdravlja". Bila je to najbolja knjiga ikad.
Debela, gusto pisana, s detaljnim opisima svih covjeku poznatih bolesti, preko uobicajenih do opskurnih, sa gadljivim slikama gadljivih boleshtina.
I ne samo to, pola knjige zauzimao je dio za samoprognozu. Tako nadjes simptom i preko "da-ne" pitanja i odgovora ustanovis sam svoju bolest.
Tako sam ja kao dijete od kojih 12 samoprognozirala da imam tumore na skoro svakom djelu tijela, par tropskih bolesti, malariju, tifus, teske srcane mane te da patim od najmanje 5 mentalnih boljki, ukljucujuci shizofreniju i duboku depresiju.
Pravo je cudo kako sam docekala 13, pa i dalje.
Pokusavala sam "Obiteljski Prirucnik Zdravlja" pronac i u Londonu, al me nije islo.
Dar za samoprognozu je ostao, doduse.
"Brus, Brus!!!", derala bi se ja:"Nu, vidi! Tumor na nozi."
Brus bi dosao u panici, pomno pregledao nogu te potom zakljucio da sam je natukla negdje i da bolujem od modrice. Ovece.
Svaka tri do cetiri mjeseca dokotrljam se i do obiteljskog doktora.
"Dobar dan doktore Egerton. Mislim da sam oglusila i da imam rak sise. Obje."
"O, dobar dan, Marisi. Lijepo te vidjet opet.", lagao bi on i pregledavao prvo uho, onda sisu, pa i drugu: "Nista ti nije. Uho ti je prehladjeno, a za sisu uzmi Evening Primrose Oil."
Moram priznat da me strah onog dana kad se koja moja samoprognoza i obistini.
Post je objavljen 19.01.2007. u 15:42 sati.