Mada danas to više nije neka vijest, a SINOĆ SE NIJE, Bogu hvala, MOGLO NA BLOG...
...no, eto, jučer popodne se u Rijeci, u smrznutom šatoru Morska pahuljica, održalo natjecanje za Naj-razred ško.godine 2006/2007.
U organizaciji Novog lista i puno, puno sponzora, našli su se tu dečki i cure od 5. do 8. razreda iz riječkih, ali i osnovnih škola okolice, pa čak i iz Karlovca i Lokava...


Voditelji, a kako bi bez njih prošao jedan ovakav događaj, bili su dvojac sa naše lokalne televizije KanalRi, Mario Lipovšek, nadimka Battifiaca, i njegov ostatak, Davor Jurkotić...



Za dobru atmosferu, osim natjecatelja, pobrinuli su se i dečki iz Coctalis banda, veselo društvo taman za fešte i (pred)maškarane zabave...usput su promovirali i svoj novi CD...ali, neka. Dobro svima!

...a, da, nisam baš savladala tehniku slikanja ljudi u pokretu (!)...
Školarci, koji su se tijekom prvog polugodišta prijavljivali za natjecanje za Naj razred, osim što su se predstavljali tijekom nekoliko mjeseci u školskom Novom listu, zatim na Primorskom radiju, morali su odraditi i natjecanje u igrama na ledu. Obzirom na to da baš nismo kraj u kojem caruje led i ledene dvorane, bilo je jaaako zanimljivo...i nadasve veselo. Dakle , ekipe su se sastojale od po četiri člana, sistemom štafete trebali su odvoziti vožnju spretnosti uzmeđu čunjeva, s tim da je posljednji još morao posložiti riječ "NAJ"...

O, da, bilo je tu svega, klizanja, cupkanja, poskakivanja, padanja, sklizanja, ali bome i pravih virtuoza na klizaljkama...
5.B iz Omišlja imao je svoju ekipu, a i vrhunske navijače...



U garderobi gužva, sve klizaljke u pogonu...

...a i u WC-u

Na ovakvoj površini pobijedili su Karlovčani u klizanju, a cure sa Pećina u plesu...

Naša ekipa dala je sve od sebe, ali još su premali, a konkurencija prejaka...svejedno, raspoloženje je bilo na nivou...

Nakon svega neki su bili na šećeru...

...neki u zraku...

...a neki, uz kavu, nisu se i opet mogli oteti dojmu da ovoga stvarno nigdje nema...

more i led...

Poslije svega, klinci su dobili sat klizanja u pola cijene...

bilo im je super, u roku od niti pola sata, djeca iz različitih mjesta i škola, tako su se skompala, da je tu palo i nekakvo razmjenjivanje brojeva telefona, a neki su izgledali poprilično iscrpljeno...

Da, razrednica 5.b uspjela je nakon trećeg pokušaja naći autobus koji nas je čekao na sasvim drugom mjestu od dogovorenoga, ali to je ipak Autotrans, pa im se ne može zamjeriti...
A mami je bilo super...jer mama jako voli ovaj grad...

***
E, a ovaj grad najviše volim...na koncu, tu sam odrasla...

Post je objavljen 19.01.2007. u 15:32 sati.