Pregled posta

Objavljujem rat prodavačicama, konobarima i fuckin' lounge barovima

Al' šta se desi jučer, jer sam ja jedna najobičnija, tenk ju veri mač, pegula: Blog.hr ne radi, a ja čitav dan hotimice izazivah sama sebi žgaravicu, nastojeć' kumulirat bijes e da bih ga ovdje mogla ispalit' u punom svjetlu. Al' fitilj kad je kratak, brzo i dogori. Il' tako nešto.

Sad se svi sigurno pitate o čemu je riječ. Ma, ništa posebno važno, tek uobičajen jedan događaj, day in the life prosječnog kupca u Splitu, a bome i u Hrvatskoj.

Poznata je stvar da su posljednjih godina u Splitu gradu i okolnim naseljima na tron važnosti & prestiža zasjele prodavačice u kojekakvim buticima sa kojekakvim krpicama koje se prodaju pod krilaticom 'muda za bubrege' te 'jeftina uvozna magla iz Londona'. Sa njima mjesto dijele konobari u kojekakvim kafićima, a koji imaju stolice različite od prostih bijelih, plastičnjača ili pak onih šiptarskih, pozlaćenih i nazivaju se 'kavanama', 'galerijama', 'studijima' te 'lounge barovima'.

Ovakvom postavom uloga rečene se primadone, logičnim slijedom stvari, osjećaju daleko superiornijima u usporedbi s običnim, prostim pukom koji ulazi u njihove palače krcate konfekcijom koja je u najboljem slučaju osrednje kvalitete, a najčešće ipak - sa greškom, te se i ponašaju u skladu s tim.

Da ilustriram.

Prije dva dana sam ušla u dućan koji ću ovdje i linkat, a kako bih bila dosljedna i svećano obećat' da ću im zvat tržnu inspekciju ili koga god. Znam da neću dobit' mnogo time, ili, da budem baš precizna - dobit' ću figu - al' ću svejedno to uradit.

Bilo je 20.30h. Dućan zatvara u 21.00h. Međutim, primadone su već usisale pola dućana, oprale krpom pod i stale u stavu attento, čekajući da zvono zazvoni, šta li. I spominjale članove uže rodbine u negativnom kontekstu, sa konotacijama o seksualnom činu uključenim, svakome tko se usudio zakoračiti nogom unutra.

Isprobala sam nekakvu tuniku, odlučila ju kupiti i došla do kase - sve u cca 5 minuta, trebam li napominjati - pružila mme na kasi Diners karticu, da bi mi ju ona zalopatila nazad, uz popratnu, 'Na rasprodajama ne primamo Diners ni American'.

Budala tko tako važan podatak ne zna, heh?! Na stranu to što mi uopće nije jasno to suludo pravilo. Opće mjesto svih dućana u Splitu je da oni actually misle da nam rade jebenu uslugu time što su uprizorili sniženje??!

Još se niz detaljčića dogodio u tih desetak minuta, a kojima se dotične nastojale dat' na znanje meni i svima ostalima da se konačno izgubimo iz dućana, od kojih bih se samo ovlaš dotakla situacije koja je uključivala kabel usisivača, mušterije koje preko istog zapinju i prodavačicu koja tim istim mušterijama govori olitiga naređuje da se maknu, kako bi ona mogla, jel'te, obavit' svoj posa'.

U 21.05h je, kladim se, sve već bilo zakračunato, sva svjetla pogašena a dame na kafici u obližnjem lounge-baru.

Vidite, zato ja mrzim kupovat' u razvikanim dućanima. Ne zato što sam snob, strašne li pomisli. Već zato što mi strašno i neopisivo ide na jetru i još par organa koje nemam, činjenica da mi se netko tko bi me trebao salijetati ili bar složiti kiseli osmijeh tipa B-16 (kako bih bar, ako ne ništa drugo, bila pod impresijom da se trudi) jebe majku na uranku što sam joj ušetala u dućan pola sata prije zatvaranja.

Post je objavljen 19.01.2007. u 17:55 sati.