ova pjesma...
oni koji su se setali kalemegdanom u kasno proljece
ispunjeno toplinom asfalta i ugodnom svjezinom parka
sjecaju se i raznih osoba koje su se setale istim
uglavnom dok pobjegnu sa sata pa se ustaloze i okupiraju zelene povrsine..
BAJAGA
GRUDI NOSI KO ODLIKOVANJA
Gde se Dunav sastao sa Savom
Moja dusa preko reke predje
Razum mi se rastao sa glavom
Pomracina spustila na vedje
Mocna vodo, najsladja slobodo
Pomeri me iz ovoga stanja
Moja draga dok kraj tebe hoda
Grudi nosi k'o odlikovanja
Zaklele se, samo srcu sluze
Mirisljave latice od ruze
I kad ljube a i kada nece
Usne vrele kao plamen svece
Opekle me, bolelo me nije
I ne bi me ohladila Sava
To priznajem ali ona krije
Kako nocu s andjelima spava
I dok spava, najteza joj kazna
Mene sanja svake druge noci
Ona sanja milovanja razna
I pita se da li cu joj doci
ali mene ovo smao sad podsjeca na neku drugu osobu...
daleku...
za osobu za koju znam da mi je s njom nebo granica...