...Iako,rekosmo,Pavelic i NDH nisu dobili mjesto u svecanoj lozi"bitnih sastavnica"hrvatske povijesti,nego ih se tu moze svrstati samo posredno-kroz starcevicanstvo hrvatskih pravasa,sto je izvorno bio i kasniji lider ustaskog pokreta-nema dvojbe da njemu Tudjman dodjeljuje jedno od sredisnjih mjesta u hrvatskoj povijesti.Slicno vrijedi i za Josipa Broza Tita,koji se takodjer nije uspio progurati medju"sastavnice"-nego ga se tu moze potraziti opet posredno,preko"pozitivnog jezgra
hrvatske ljevice"-ali i njemu je Tudjman odredio stozernu povijesnu ulogu.Zapravo se s velikom pouzdanoscu moze reci da bas njih dvojicu Tudjman smatra najkvalificiranijim predradnicima povijesne drzavotvorne ideje,koja se kasnije pod njegovim lucidnim vodstvom uoblicila u svoj vrhunac-samostalnu hrvatsku drzavu.Nasuprot tome,dvojica povijesnih vodja koje on izrijekom uvrstava u"sastavnice"-Ante Starcevic i Stjepan Radic-svakako nisu vrednovani tako visoko,i Tudjman im iskazuje vise simbolicki,muzealni pijetet nego sto ih smatra osobito vaznim pretpogonom svoje drzavotvorne ideje.
Starcevic se iz dubine 19.stoljeca javlja kao glasonosa jednog ipak davnog vremena iz kojeg ovaj pionir pravaskog pokreta nema bogznasto poruciti generaciji sadasnjih drzavotvoraca.Tim prije sto je bio vrlo slozena licnost,politicki komponiran od najrazlicitijih"sastavnica"-od ranog liberalizma do arhajskog paternalizma nad Srbima-koje su sasvim zbrkano koegzistirale jedna uz drugu,ne stvorivsi jasno prepoznatljivu cjelinu.Uz to,Tudjman cesto optuzuje starcevicance da su svoju izvornu ideju devalvirali u vruci ali neproduktivni"stekliski nacionalizam"prema Srbina,sto uvijek podsjeti na predsjednicki bekhend
kojim se antisrpstvo,prema potrebi,prebacuje u daleku proslost.Zato je bilo samo pitanje vremena kada ce se oni pospremiti u mauzolej,i to je 1998.godine,prilikom otvaranja obnovljene Starceviceve kuce,i
ucinjeno.Uz sav pijetet koji je tom prilikom iskazan"ocu domovine",ta je svecanost ponajvise slicila na
opijelo jednoj slavnoj ali danas beskorisnoj starudiji,tako da je njome izvrsena i svojevrsna primopredaja casti-novim"ocem domovine"i sluzbeno je proglasen Franjo Tudjman.
Ni Stjepan Radic nije se u Tudjmanovim ocima mogao podici do najvecih visina.Stovise,zamjerke koje se upucuju njemu i njegovom HSS-u imaju i prepoznatljiv dnevno-politicki pecat,jer Tudjman Radicu i Maceku pripisuje defetizam u odsudnim trenucima nedavne proslosti.Prije svega on ih smatra odgovornim sto se nikada nisu"oslobodili jugoslavenskih i slavenskih okvira",a sto je jos gore,bili su zadojeni i"lijepim idejama pacifizma da hrvatsku slobodu i hrvatsku drzavu treba ostvariti gumenim kuglicama,a ne borbom".Upravo ovo posljednje,spremnost da se isuce mac kako bi se postigla drzavna samostalnost,Tudjman drzi kljucnom klasifikacijskom stepenicom,na kojoj padaju svi velikani hrvatske povijesti,a prolaze samo dvojica-Pavelic i Tito.Dakako,i oni su bili samo segrti drzavotvorne ideje kada se usporede s njim,jedinim i neponovljivim Majstorom,ali visokokvalificirani segrti...
(Marinko Culic-"TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA")
Post je objavljen 19.01.2007. u 12:01 sati.