Je li uvijek tako teško? Boli li uvijek ovako? Imali smo sve a sada ronim suze koje vole samo tebe. Svaki trenutak, svaka slika, svaka riječ, svaki dan mislim na tebe, pitam se što radiš, smiješ li se, kome plačeš na ramenu, s kim dijeliš probleme...sada kada mene nema? Jesi li našao zamjenu za mene? Predivni trenuci, smijeh, suze, svađe, svaki trenutak bio on dobar ili loš, dijelila sam s tobom. Naučila sam voljeti i mrziti. Naučila sam poštivati i vrijeđati. Naučila sam slušati i vikati...Prihvatio si ono što jesam i onda si zalupio vratima i otišao. Zašto? Nisam ti bila dovoljno dobra? Tako mi nedostaje tvoj zagrljaj, ali svakim danom sve manje. Sve manje te se sjetim, sve manje mi nedostaješ.
Želim osjetiti ponovo ono što sam osjetila s tobom prije godinu i 7 mjeseci. Onaj prvi nježni pogled, blagi dodir, iskren osmijeh i dobro srce. Ja i ti zauvijek. Htjela bi, ali neide. Ne možemo više zajedno, više nismo jedno. Idem dalje, ti već jesi. Trebat će mi vremena da naučim opet voljeti, razumjeti i prihvatiti. Ali spremna sam čekati. Ne s tobom, daleko od tebe. Prestao si me voljeti, prestao si mi biti prvi glas u jutro i posljednji navečer...Poznajem te, poznajem te bolje od ikoga. Znam da si dobar dečko, ali nisi dovoljno dobar za mene. I ne krivim te. To si ti. Ja tražim dalje.
Što nam se dogodilo? Kada smo se razišli? Je li kriva tvoja ljubomora i ravnodušnost ili moja želja za više slobode? Nije važno... Važno je da te volim, ali ne želim. Proći će mjesec, dva, tri ali nećeš biti više do mene. Bit ćeš samo slika, moja prva ljubav, dečko s kojim sam proživjela najljepše trenutke u svom životu, bit ćeš uspomena koja me inspirira, bit ćeš rana koja više ne boli, bit ćeš bol koju ne osjećam. Bit ćeš prošlost, ali mislit ću na tebe. Uvijek ćeš mi biti poseban, moja prva velika ljubav.
Neću te nikda zaboraviti, samo ću te ostaviti iza sebe. Da nađeš sreću, da živiš i da si zaljubljen. Onako kako si nekada volio mene. Zaljubi se, voli istinski iz dubine duše, onako kako sam ja voljela tebe. Budi spreman dati sve za osobu koju voliš. Onako kako sam ja bila spremna dati sve za tebe. Neću više plakati, neću plakati jer je završilo, bit ću sretna što je uopće počelo. Volim te...
Što se prije maknemo jedno od drugog to će manje boljeti...
Ovo su moji osječaji, moja nadanja...
Sigurno si sada vani, smiješ se, ni ne misliš na mene. Ali nema veze...zaboravljam te...
Ljudi moji...neznam više što da kažem...bilo je lijepo dok je trajalo...
Nekako mi je teško bez njega...ali mogu ja to...
Hvala mojoj obitelji i svim mojim prijateljima i kolegama s faksa koji vjeruju u mene :)
Pusa i pozz svima!
I još nešto..nemojte si nikad dopustit da vam deško/cura postane navika...
Post je objavljen 19.01.2007. u 11:36 sati.