Marketing
Skela
Tako je to u životu, nikad ne znate kakva vas sudbina čeka. Ova skela u raspadu, za svog života prevezla je mnoge na drugu obalu rijeke Save u Pričcu ( kod 399.tog plovnog kilometra između Nove Gradiške i Slavonskog Broda). Sada je na obali i očito ju nitko ne namjerava popraviti, a vodu će doživjeti, samo kad se Sava opet digne u proljeće i dotakne joj natrule stranice. I mi ljudi katkad mislimo da ćemo vječno, da ćemo uvijek moći koristiti drugima i sebi, da smo nešto strašno važni, da se bez nas ne može. Cijeli život zapravo živimo u zabludi. Nismo nikome toliko neophodni da ne bi mogli bez nas. Uzalud si dižemo cijenu. Bosanske planine bile su tako dostižne šokcima zahvaljujući ovoj skeli. Poput mostova i skele su oduvijek spajale a ne razdvajale ljude. Sad nam eto izgleda ne treba. Što ima tko ići preko? I onako dugo nitko niti ne dolazi s druge strane. Pa i ratovali smo s onima prijeko (a i oni s nama), no zanimljivo nikada nije bilo nekih problema baš na ovom mjestu. Kao neka oaza mira i u najgorim vremenima, tu nitko nije hvala Bogu zapucao niti koga poželio ozlijediti. A pjevale su se i pjesme („E moj druže beogradski, srest ćemo se pokraj Save,..ti ćeš na me zapucati,..). Tako je ponegdje i bilo, ali pored ove skele nikad ne. I u obližnjem Davoru za vrijeme nedavnog rata bilježimo čitav niz ljudskih i istinskih humanitarnih i humanih događaja, a gotovo niti jedan incident. Mrtva tijela poginulih i zarobljenici su ondje na ušću Vrbasa razmjenjivani, a tisuće obitelji prelazilo kako bi spasilo živote i pobjeglo od straha i bijede. Sajle skela su prerezane. Kao kad se rastave supružnici, trajno su se razdvojile dvije obale jedne rijeke. Sjećam se djetinjstva kada sam gledao gužvu na toj skeli, ljude i zaprežna kola, čuo žamor i pjesmu i mahanje ruku i zvuk pozdrava sirena kada se prijeđe preko. Sada je tišina i muk, sve miruje u ovaj zimski sunčani dan. Kao zamrznuta slika koju ni Sunce ne može ogrijati niti otopiti. Skela u Pričcu.
Post je objavljen 19.01.2007. u 11:45 sati.