Nikad ne sumnjaj u iskrenost moje ljubavi,
Ni onda, kad me šutnja na tren udalji od tebe.
Ne sumnjaj u mene i moje prave osjećaje,
Jer bit će to kao da sumnjaš u samoga sebe.
Zagrli me čvrsto, nek se blaženi uzdah otme,
I neka ti drhtaj kaže sve što riječi uskratiše.
Poljupcem ćeš otkloniti svaku svoju sumnju,
I osjetiti kako se strasti strašću tijela uzvratiše.
Doplovit će jutrom neka nova spoznaja,
Saznat ćeš srcem kako se iskreno voli.
Kako pogrešna misao može ubiti osjećaje,
I kako krivo izgovorena riječ može da zaboli.
Sve ću ti osmijehom reći, dok me budeš ljubio,
I dok nam tijelom budu požudni drhtaji prolazili.
Kako su sumnje odraz nepovjerenja i straha,
Dok ti pogrešni zaključci konačno budu iz glave izlazili.
Nikada nemoj sumnjati u mene i moju ljubav,
Ona je jaka, iskrena i lijepa, ničim nepoljuljana.
Ona se nosi u srcu, govori samo očima i tijelom,
I tebi je data na čuvanje, čista i neoskrvnavljena.