9 :25 "Trenutno su svi operateri zauzeti. Molimo pričekajte"
11:18 "Trenutno su svi operateri zauzeti. Molimo pričekajte"
12:40 "Trenutno su svi operateri zauzeti. Molimo pričekajte"
Možda za Elektru ne bi bilo loše da promijeni poruku u : "Budite ljubazni i nazovite u listopadu. Naime operateri koji su trenutno zauzeti bit će zauzeti i ovaj i idući i sve iduće mjesece. No budući da ste nam vi klijenti jako važni odredili smo da u listopadu primimo 3 poziva dnevno(osim u slučaju bolesti operatera) -od 9-10 sati osim ponedjeljka, utorka i četvrtka, te subote i nedjelje. Ako je praznik nemojte zvati jer je praznik. S poštovanjem Vaša Elektra."
I pitam se kako da dobijem informaciju o radnom vremenu Elektre? Budući da radim ne mogu si baš priuštiti da izbivam s posla .
Odem na internet da pogledam radno vrijeme Elektre, no ili ja ne vidim dobro ili radno vrijeme ne piše. I što sad? Više od tjedan dana zovem i ne dobivam nikoga a i nemam blagog pojma kad rade, u stvari kad god da se ja pojavim tamo bit će pauza to je 100 posto, ili ako neće biti pauza onda će to biti dan kada ne primaju stranke.
Zar je tako teško napisati radno vrijeme kad već operateri ne mogu u 10 dana dići slušalicu?
Ih, što ga ja uostalom kompliciram. Kao da nisam rođena u ovoj zemlji i kao da neznam kako to ide.
Kad sam išla u 8 razred bila sam do ušiju zaljubljena u Rajka. Rajko je bio najzgodniji dečko na svijetu, ako ne baš na svijetu a ono u školi. I kako to naravno biva di bi najzgodniji dečko u školi pogledao ružno pače, malo i neupečatljivo i iznad svega sramežljivo, kakvo sam onda bila ja.
No to me nije sprečavalo da nastupim na svoj način. Visila sam na ljuljački ispred njegove kuće iz dana u dan, svakoga dana redovno. A da baš ne budem sama na toj ljuljačci u parku, nije zgodno, zvala sam okolo sve moje jadne prijateljice da idu sa mnom. Jednu po jednu naravno, ne sve odjednom. Pa sam ih maltretirala, jadne su sjedile uz mene na drugoj ljuljačci, ja sam se trudila zabaviti ih nekim bezveznim pričicama, samo da im ne bude dosadno sa mnom i da me ne ostave ili da ne kažu :"idemo negdje drugdje". Jer nigdje drugdje nije dolazilo u obzir ići. Ta ljuljačka s pogledom na njegov prozor bilo je TO.
Već mi se povraćalo od ljuljanja sa fiksiranim pogledom u njegov prozor i k tome još moraš pričati i zabavljati društvo da te ne ostavi. Nije to lako ni za za želudac, ni za dušu a da o dostojanstvu i samodostojanstvu ne pričam.
A sve sa nadom da će se možda pojaviti na prozoru pa samo da ga vidim.
Nikada se nije pojavio na prozoru. Svo to ljuljanje bilo je uzalud. Čitava strategija bila je kriva.
Nikad me nije ni pogledao,nisam sigurna da li i danas zna da ja postojim.
Tako se sada osjećam i sa Elektrom.
Post je objavljen 19.01.2007. u 08:43 sati.