Ja bih Te sanjala...
Ja bih Te sanjala...
Zvizdi vjetar čitavu noć.
Plasi li me?
Ne.
Zamišljam da si to Ti.
Da mi sapuces na uho prije spavanja
i govoris one golicave rijeci.
Šta?
Da cutim i uzivam?
Pa sad...
Uzivam, to je sigurno, ali cutnja?
Znaš da mi to nije bas neka velika vrlina.
Sam si kriv.
Jesi, jesi.
Imao si jednom davno priliku da popravis odnos.
No, tada si odlucio da cutis.
I zašto se bas sada bunis? Sad, kada sam bez Tebe?
Odbijam da Te slusam.
Priznajem samo dodire u ovom trenutku.
Da cekam?
Pa vidis da cekam. Zar sad uopste imam izbora?
Neću da Te gledam.
Vrijeme ja na ovoj strani.
I uprkos sumecem vjetru,
ono mili uzvodno,
neprijateljski.
Kao Tvoji prsti svileni,
po kozi mojoj
usplamtjeloj.
Post je objavljen 19.01.2007. u 05:18 sati.