Marketing
KRONIKE FILIPA H.
KRONIKE FILIPA H.
Autor: Horvat, Filip
Izdavač: Blogojevich, Blog
Naslovnu stranu osmislio i realizirao: dr. Sajko Ludić
Izdanje prvo, 2007, Bjelovar
ă kopirajt: Sva prava pridržava autor. Nijedan dio ove raritetne zbirke ne smije se umnožavati niti javno prikazivati bez prethodne dozvole kopirajt-a. (sic!)
Predgovor o izdanju
Avaj, Kronike Filipa H. je zbirka priča o Filipu H. i tragičnim događajima koji su uzdrmali njegov grad, doduše, može se naći i koji komičan trenutak. Zbirka je vrlo solidna i tak… sve pet. No, naslovnica knjige je odlična i vidi se da ju je osmislio čovjek čija ludost graniči s razumom. Kronike Filipa H. ne bi bile ništa bez naslovnice, kao što ni rola wc papira ne bi bila ništa bez papira. Svaka čast dr. Sajku Ludiću. Usudim se reći da je on umjetnički genije, ma, on je genije iz bilo kojeg aspekta. Govorim ovo potpuno promišljeno i odgovaram za sve posljedice: dr. Sajko Ludić je savršen.
dr. Sajko Ludić
Riječ, dve izdavača
Dragi Vi, evo napokon je i iz naše izdavačke kuće izašlo nešto novo i originalno. Ispričavam se što ste toliko čekali ovaj trenutak, ali knjiga bi i prije bila objavljena, no, morali smo čekati naslovnicu knjige koja je trebala biti gotova tokom kolovoza 2006. godine (do kada je i autoru naslovnice u potpunosti isplaćena dogovorena svota novca). Hvala na razumijevanju.
Vaš Blogojevich
KRONIKE FILIPA H.
Moj se grad nalazi na brdu podno Papuka i tu se cijele godine ništa ne događa, osim u zimu. Tada je pravi belaj. Ali ja baš ne volim to kad je sve tak, pa svake zime odem na Jahorinu kod prijatelja Alije. Alija je tamnoput momak, oštrih crta lica, talijanske frizure, ljepuškast i vrlo snažan. Upoznao sam ga na fakultetu u Leskovcu. Nakon fakulteta on je zaplivao modnim vodama i sada je pravi dizajner. Te su zime na Jahorini pale i prve pahulje 17. padobranske divizije. Točnije dva časnika i tri gušterice. Ne znam da li zbog zimske idile ili zbog prepečene rakije, zaljubio sam se. Jedna padobranka, Branka se zvala, imala je prelijepu kosu, čiju boju nisam mogao vidjeti od šljema, imala je savršene oči, savršen nosić i savršene dječje crte lice, no nažalost prekriveno gas maskom. Imala je prekrasne oble, ne prevelike, a ne i premale grudi skrivene ispod pancirke. Stražnjica joj je bila božanski okrugla i vražji čvrsta, nažalost prekrivena pet litarskom čuturicom s pet litara solne kiseline za diverzantske akcije. Uzbudio sam se pri samoj pomisli da je vidim bez opreme, ponavljam, bez opreme, ne bez odjeće. Uzeo sam flašu rakije, i misleći da držim Branku, počeo sam je lizati, sve brže i uzavrelije. Srce mi je lupalo kao pneumatska bušilica, a dahtao sam kao kultivator. Jednostavno sam morao penetrirati u nju. Penetrirao sam u nju. Zaklopio sam oči i dugo, stenjajući, ostao u njoj. Onda je zapeo u njoj. Zvao sam Aliju da mi dođe pomoći. On, nakon što je došao, nakon što mi se smijao i rugao, nakon što je pozvao cijeli hotel i sve skijaše da me dođu vidjeti, pozvao je sve okolne seljane i brđane i svo njihovo blago i nakon što su mi se svi oni rugali i pjevali mi ružne i proste pjesmice, nakon što me on, Alija, slikao i objavio sliku u Mens Heltu, odlučio mi je pomoći. Uhvatio je flašu i počeo je vući. Ništa. Nakon što smo otpisali razbijanje boce, priču o babi i djedu i velikoj repi, španjolsku čizmu, lomaču, odlučili smo se za manje radikalno rješenje-kastraciju. Alija je izvukao nož iz džepa i pokušao mi ga odrezati. No, nije uspio. Pas bernardinac donio nam je ruma. Popio sam cijelo burence i zaspao. Probudio sam se gol, bez flaše. Ustao sam, zanjihao se lijevo pa desno, i otišao naći Branku i reći joj osjećaje koje gajim spram nje. Stigao sam do wecea i tamo vidio Branku kako jaše na patuljku-kotlovničaru. Kula od karata se srušila. Moj život više nema smisla. Kraj. Na podu sam našao Brankine tangice. Približio sam ih licu i duboko udahnuo, dva-tri puta. Zatim sam ih stavio oko vrata i zakvačio za luster. Zbogom okrutni svijete i svi vi koji ste vjerni kao Toma. Objesio sam se. Branka me vidjela kako visim i dotrčala do mene. Skinula me s lustera i primila me u naručje. Šapnula mi je na uho:' Slobodno zadrži gaćice' i poljubila me u obraz. Nestala je iz vidika kao i Laki Luk kad nestaje na kraju crtića. Još i danas imam njene gaćice, nosim ih oko vrata i na njih sam privezao ključeve. A što je s flašom? Hm hmmmm!
KRAJ PRVE EPIZODE
U nastavku pročitajte kako sam bacio flašu, otišao u Vladimir Volinski, bio silovan, jahao dekapitiranu kornjaču, dao Branki nogu, poljubio Aliju, upoznao Mahmuda Ahmadinedžada i silovao cijelu obitelj Bush samo s jednim kondomom.
Post je objavljen 18.01.2007. u 23:43 sati.