Marketing
Confetta je uspjela sjebat sve do čeg joj je stalo!
Konačno je hodanje po rubu i forsiranje do krajnjih granica dovelo do toga da se lupa po glavi već danima... Srećom pa joj je glava još na ramenima, doduše sa par šavova i kvrga...
Nisam htjela stavljati sliku svog auta jer bi vam vjerojatno išle suze na oči... Moje obožavane bebice više nema... Ne smijem ni pomisliti da auti imaju osjećaje, jer u tom slučaju ona je sada užasno tužna, uplašena, jadna i sama na otpadu u mraku ispod cerade... I razmišlja zašto je napuštena kad je dala sve da svoju vlasnicu zaštiti,dok je ona završila sva izranjavana. Tako da je otpisana.
Jebeni zavoj, koji sam prošla tisuću puta, i ponekad i duplo brže nego taj dan, ovaj puta.... Divan sunčan dan, naočale na nosu, muzika , ja i moja ljepotica uživamo u vožnji na posao... Zavoj, zadnji kraj proklizava, graba.... 2 sekunde užasne nemoći dok sam slušala kako se lomi staklo i lim dok je auto rulao po kanalu i u konačnici se okrenuo na krov...
Izašla sam van, nazvala policiju, šlep službu... a onda shvatila da su mi ruke pune krvi, da je sve oko mene puno krvi i shvatila da to curi meni sa glave... Nazvala sam si hitnu, potrpala u vrečicu sve stvari iz auta, sjela pored auta i plakala...
Plakala sam se i u hitnoj, dok mi je slatki bolničar govorio da sam super prošla jer iz takvih auta obično ljude vade van uz pomoć vatrogasaca. Plakala sam se i dok mi je policajac kasnije u bolnici rekao da je bilo nešto na cest, ulje ili nešto jer se njemu klizalo u cipelama... a šta mi to sad više vrijedi....
Prvi put sam se vozila u hitnoj... Nadam se da više i neću... U bolnici su bili divni, ali... Slikanje, pregledavaje, ispipavanje di me boli... Šivanje na živo jer taj dan je bilo jako puno nesreća, žurilo im se valjda pa nisu čekali da lokalna anestezija počne djelovat... Poslije toga sam tek osjetila da sam dobila udarac u glavu...
Zadnjih tjedan dana provodim uglavnom u mraku, nisam smjela i još ne smijem gledati tv ili biti na kompu...Ovo sad je mojih 10 minuta za dušu...
Djeluje super, samo se izležavati dok te ostali dvore, ali većinu dana sam sama sa svojim mislima... Kad zaklopim oči u glavi se ponovno okrećem, i čujem taj lom stakla... I srce mi se hoće raspuknuti jer moje ljepotice više nema... I nije mi jasno kako mi se to uspjelo dogoditi, koja je to jebena kriva sekunda da sam ja, koja juri po profesionalnoj pisti, koja nikad nije ogrebla auto kod parkiranja ili manevara, nikad ništa... da mi je uspjelo tako se razbiti!
Užasno mi fali moj autić. Obožavala sam ga.
Moj ex-sadašnji je utrošio 3 smsa na mene, naravno ustanovio je da sam ja kriva i nisam mogla ne primjetiti likovanje nad time šta mi se dogodilo.
Nema veze... Confetta je preživjela i gora sranja u životu od ovoga, već gledam naprijed i slažem narudžbu za novu zvjerčicu... Neće biti posebna kao moja crna ljepotica, jer takvih više nema... Gledam katalog njene nasljednice i sve najljepše što je bilo su maknuli pod pritiskom "golf-opel-wv" bezukusa koji vlada na tržištu, unificirali dizajn i time uništili ono što je meni bilo najljepše... Al nema veze, šta je tu je... Nekima je to teško za shvatiti da je meni auto hobi, veselje i fetiš, misle da time nešto dokazujem, i ne mogu shvatiti da je to moj užitak i samo moj i da ponekad radije slušam zvuk motora nego radio, da mi je veće uzbuđenje kad gledam felgice nego cipelice za sebe i da radije osjećam kožu pod prstima nego doma imam najnoviji dvd...... Znam i žalosno je da će moja nova vatreno crvena ljepotica biti isto predmet ljubomore i zavisti mnogih ali se neću obazirat... pogotovo će bolit one koji su sad likovali nad mojom nesrećom i bili puni "pametnih" izjava ali to je već njihov problem!
Danas idem vadit šavove, nadam se da neće bolit kako kad su me šivali...jaaaj! Uh što ne volim doktore!
Post je objavljen 18.01.2007. u 11:53 sati.