
Među zagrebačke, a mom sinu posebno zanimljive destinacije svakako spada i uspinjača, (ali i silaznjača) koju smo eto prošle subote posjetili. Davno je to bilo kad sam se ja kao klinac prvi puta njome provezao, a evo došlo je vrijeme da moje dijete to isproba. „Tata ovo je kao da se vozamo na skijalištima u Austriji ili Švicarskoj. Kao da smo u nekom malom autobusu.“, reče on koji to gleda svakodnevno na satelitskoj TV. Mi tamo nismo nikad bili, pa me opet zbunio svojim komentarima. Smješkali smo se i gledali putnike uspinjući se prema Gornjem Gradu. Meni je to djelovalo malo arhaično, a netko je malo dramatizirao situaciju pitanjem pred svima „A što ako pukne ta sajla?“
. Jedan stariji gospodin se naglo uozbiljio. I tako zabavljali smo se i potrošili još 5 kuna na dalekozor (kojeg smo skužili kako se izoštrava tek kada je istjecalo plaćeno vrijeme). Kad smo došli kod rodbine,šogor Ante je imao zagonetno pitanje. „Vi ste se vozili uspinjačom, a da li znate kako se zove ona koja ide prema dolje?“. Nismo imali pojma, a on je rekao:“silaznjača“.
Post je objavljen 18.01.2007. u 09:29 sati.