- "Gle, cijeli ugao pun poezije! Daj, pospremi tu sobu!"
- Pusti me na miru, pa to je tek jedan mali kutak!
- "Jesi siguran da nije slap?"
- Siguran, siguran!
Kad vec spominjem Ivicu, a u ove krupne sitne sate i dalje puknut FF-om i pod utjecajem nekakvog virusa i kakvog poetskog komarca, a u stanju u kojem bi glas iz mojeg grla i najdojmljivijoj pjesmi oduzeo slusnost, dakle u tom je trenutku posve opravdano elaborrrrirrati.
Naime, Ivica. I Marica. Poezija. I slapovi... a sve iz pera sjajnog Edija Jurkovica iz zbirke pjesama "Priroda i drustvo" (Quorum izdao davnih 80-tih) i pamcenja tankhochutne ptitchitze:
Ljubio bih Ivicu
Ima lipu guzicu
Ali nema picu.
Zato ljubim Maricu.
SLAP
Kap
po kap
Ah,
pa to je vec
pravi
slap
alkohola u meni.
Eh, kad bih ja ista drugo znao tako dobro kontrolirati kao alkohol... gdje bi mi bio kraj?
Dosta sam radio za jedan dan. Idem prilech.
Post je objavljen 18.01.2007. u 04:59 sati.