evo ovo mi je 30. post....
vau... već toliko...
evo neznam o čemu da pišem...
pa ću o svemu po malo...
moja frendica ivana kupila mi je knjigu od r.l.stinea...
zove se ne zaboravi me....
i napisala mi je prelijepu posvetu;
drži sreću kao pticu;
što nježnije i lakše!
Bude li se osjećala slobodnom,
ostat će ti rado u ruci!!
zar nije prelijepo??!!
evo ja pokušavam biti sretna ali nemogu...
imaju neke stvari koje me muče...
nešto što se nemože izbjeći....
neke stvari jednostavno moramo uhvatiti u koštac...
suprostaviti im se....
nadići ih...
inače, mi smo gotovi...
ili mi ili oni....
baš mi je drago ljudi što pišete svoje blogove...
jer se fakat mogu poistovjetiti s nekima....
mnoge stvari za koje sam mislila da samo
mene muče... no muče i druge...
i drago mi je zbog toga što nisam jedina....
ovaj blog mi je kao neki dnevnik u koji
zapisujem stvari o kojima razmišljam....
kako bi lijepo bilo biti leptir...
imati krila i slobodu...
letjeti na mjesta koja samo ti sanjas...
biti negdje gdje samo ti znas...zivjeti jedan dan i probati sve sto ti um moze zamisliti...
umrijeti bez boli i patnje...
ne razmisljati o tome sta ce biti sutra...
ne želim se više osjećati usamljeno i bespomoćno...
želim već jednom živjeti...
znam, da je mnogima to teško shvatiti...
ali eto.... i to netko mora prolaziti...
osjećaj truleži, bespomoćnosti, usamljenosti...
ljudovi jel može 100 komentara???!!!:party:
pussam vas sve i evo jedan spot...
nije rock niti punk... kakve inače obožavam...
ali govori o usamljenosti... i kako se njoj suprostaviti...
melanie c - here it comes again
Post je objavljen 17.01.2007. u 22:39 sati.