Rose: Kobac i golubica

(prethodni nastavak)

Morpheus je odnio Rose do njezine kuće.

Iako su proletjeli kroz svitanje, na Rosein su kućni prag sletjeli doboko u noći.
Kazaljke sata, koje su pokazivale trenutak njihova povratka, poklapale su se sa trenutkom njihova odlaska.
Fitilj mirisne svijeće, koju je utrnula prije odlaska, još se pušio. A tanki se bijeli pramičak dima polako dizao kroz polumrak sobe. Ogledalo u kupaonici još je bilo zamagljeno. Rosei se načas učinilo da ono još uvijek čuva odraze njihovih nagih tijela, vrućih nakon tuširanja, još zagrijanih od ljubavnog zagrljaja.

Lucifer još uvijek nije dovršio večeru koju mu je Rose ostavila u zdjelici.
Kada je zavirila u kuhinju, upravo je gutao zadnje zalogaje. Pogladila ga. A veliki se crni mačak počeo zadovoljno trljati o njezine noge. Protresla je šareni jastuk u Luciferovoj košari, a on je ušao u košaru i predući mijesio svoju prostirku.

Spavaj sad, Lucifere ... rekla mu je.
A Lucifer se u svojoj košari tri puta obrnuo oko sebe, pa legao. Glavu je naslonio na šape, a nos pokrio repom.

Rose se vratila u sobu, zatvorivši kuhinjska vrata za sobom.
Morpheus je upravo prinosio licu njezin tamnocrveni kućni ogrtač. I zbunjeno se nasmijao kad ga je pri tome zatekla. Odložio je ogrtač natrag na naslon fotelje i prišao Rosei.

Rose, više te neću pustiti samu da lutaš mojom prošlošću. Od sada ću bdjeti nad tobom, poput kobca ... rekao joj je.

Nadam se, ne kao kobac nad golubicom ... nasmijala se Rose, zadirkujući ga.

Kako volim tvoj lijepi smijeh, Rose. Smiješ se od srca.
Smiješ se nakon svega što ti se upravo dogodilo. A ja se još tresem od straha.
Poslušaj, srce mi hoće iskočiti iz grudiju.

Prislonio je Rosein dlan na svoja prsa. I Rose je osjetila kako mu se srce propinje, osjetila je to tako jako, kao da mu srce drži na svojem dlanu.

Ah, Rose ... meni nikad' dosta tvojega dodira. Pa se moram poslužiti malom prijevarom kao sada ...
Strah me je prošao ... a srce mi skače kad god me ti dotakneš.

A ti si sigurno umorna, Rose. Što si sve morala vidjeti. Pa onaj strašan susret ...
A potom smo još letjeli čitavu noć.
Je li umorna, moja Rose? Je si li pospana, moja Rose?
Odspavaj malo, moja Rose ... šaptao joj je vodeći je prema postelji.

A ti?
A ti?
Kako mogu zaspati, kad znam da za tebe nema sna, Morpheuse?

Ja ću leći kraj tebe. Gledat ću te dok snivaš.
Neću ti zavirivati u snove, obećavam!
Samo ću te gledati ... i slušati kako dišeš.

(nastavak slijedi)

Wendy Vaughan

Post je objavljen 17.01.2007. u 23:59 sati.