...and if I saw the sun fall down,I'd pick it up and make a crown,
one that was a perfect fit for you...
Ovaj post ce biti drugaciji.Ja sam drugacija.Iz dana u dan,iz izdaje u izdaju,iz zore u sumrak sve je vise prolivenih kapi,a ja nisam ni okusila vino.
Nema filozofiranja,samo moj nacin dozivljavanja onih koji to ne zasluzuju.
Nisam prestala voljeti i vjerovati unatoc svemu i svima,unatoc prolomljenim jaucima suza i preplasenim koracima beznada,nisam prestala ali obecajem svima koji su moji leptiri zeljeznih krila sto nose me prepolovljenu na putu do dna,kunem vam se,prestat cu.Prestat cu makar to bilo zadnje sto ce me ostvariti na ovozemaljskom tlu.I necu dopustiti da me odvedu u to prokleto kraljevstvo nebesko, gdje god ono bilo ako uopce vise imam snage zamisljati to virtualno ispunjenje,necu otici dok se ne prekine taj ukleti lanac.Prestat cu,o vidjet cete,osjecat cete,prestat cu.
Every memory of looking out the back door
I had the photo album spread out on my bedroom floor
It's hard to say it,
time to say it
Goodbye goodbye
Every memory of walking out the front door
I found the photo of the friend that I was looking for
It's hard to say it,
time to say it
Goodbye goodbye
Zao mi je sto se mijenjam i sto to ne cinim onako kako bi vi zeljeli.
Ni ja ne zelim,
drugi su me prisilili.
Da to nisam ucinila danas,sutra ne bih upoznala.
Naviknut cete se ako to uistinu zelite.
Za kraj samo jos zelim spomenuti one koji to i dalje neizmjerno zasluzuju:
my saints and everything I've ever had~lola i ella
my strongest confidant~prelijepa leptirica sandra
my sweetest tourniquet~prekrasna ivana
my missing angel~preslatka ivona
my breath taking mistress~bozanstvena metal militia
my deepest hope~jedinstvena nevija
naravno i svi ostali virtuozni iluzionisti koji su me uveseljavali i "upoznavali" proslog vikenda poput danyja,svena,domenike,andreja,antonele,andreje,vjerana i specially marka kao novog u krugu tzv.mi prijatelja :)))
Dajte si oduska;
Aleister in me and I with him
Oj ti andelu cija ramena su krvava
Zasto dopustas da cupaju ti krila
I njihov grad da obasipa svila
Ionako noc bijela je a vile napustile su snove
Ionako ne sanjas vec preskaces Antenorine zone i ponore
Da,ti izdajice uronjen u blatne vode laznih proroka
Ni krabulje vrazje gorucih grobova ne bjeze od njegovih koraka
Ti sto uronjen si u vrelu krv gresnika
Oplakuj molitve i trazi mrtvog pjesnika
Sto razdire rijecima i hoda unatrag,
No ranjava stihom i prelazi Luciferov prag
Kuga izdanih stakora zaobilazi tvoje lice
Misleci kako vec opsjeda oci gresne ljubavnice
Ti sto ovijen si plamenovima i tjeras prozdrljive suze
Ne boj se,one su te sto strahujuci puze.
Ti sto ovdje si danas,a sutra tek nesto nize
Napokon ces upoznati onu sto dovela te do vrata,a gmize
Poslje sedmog kruga cut ces kako dise,
Sve tise i tise...
I sanjat da ruka koja ovo pise
Ne sapire ostatke Sotonine kise
O preklinjat ces da sve je samo san
Ali zaboravljas da si stanovnik grada Orijasa
O voljet ces nesudeni bezdan
Jer neshvacas da on nije turobno pokopan
Ne,to nije njegovo poleglo nalicje
Samo okreni pogled i nasmijesi se...
Izgorene zrake nose crne svrake nepogresivim linijama grimiznog zrcala
Padajuci iz ruku sto tek prestraseno strahuju,
Jos sedam godina ispisuje prokletstvo eminence
Oj ti stanovnice grada Orijasa,
Ti prokleti robu besmrtnih munja
Oblaci sto nadvijaju se nad gladu otrovanih guja
Upoznaju te sa putevima besmrtnih oluja.
Ti sto postajes meta svega Vrazjeg i Bozjeg
Procitaj ime sto nestaje s trona ogoljenog svevisnjeg
Zasto govoris on,zasto pises suvislo?
Pomirena s trncima,od kostiju siroviji
To nije on,nije li, vjestice u neostvarenoj utopiji?
Usne su ti krvave,no cija li je krv?
Ti si ta koja prozdires andele,
Izgubljena izgubljene carolije
Razbijenog kaleza i zatomljenih prorocanstava
Sama ispravljas pogreske vlastitih velicanstava
Gubis moc,vidim,tako sablasno iscekujes noc
Skrivas se potamnjeno,uzdises ustreptalo
Pitas li se kadkad za koga zvona zvone
Pitas li se jos da li je i tvoja dusa stanovnik zaledene gore?
Sjecas li se dana kada voljela si toplo
Cekala i sanjala potpuno i usnulo?
Sjecas li se stoljeca kada oci bile su tvoje i gledale sve ono sto crtalo je more?
Gdje je nestala djevojcica crbene ljuljacke,
Gdje su nestale boje,a lutke ostale gole?
Upitah to stanovnicu grada Orijasa,
Beznadnu vjesticu istosene vjere
Zasto ubijas stvaratelje vjecnosti i sjene,
A sama prozdires otrove i korijene
Ravnodusnosti i bescilja,beznada..,
Kolijevke uplakanog Thanatosa?
No,izgubivsi glas u jauku pakla,
Prodavsi jos jednu nevinost stakla
Preminuvsi u dubini crvenog vina
Poljupcem samrtnim svatih da nije kriva
Tisuce glasnih saptaca lira opjevase onu sto optuzise lazno,
Samoca utihnu,a divlja tisina obgrli to nevino tijelo snazno
Izdana od bogova,no iznova blagoslovljena
Tako gresna,no ponovno tako nevina
Zadnjim prokletstvom pokazala je svima
Da njene moci i neusporedivost nije zahvatila zima.
Da,bijase to duh turobne carobnice,
One sto proklinje andele dok necujno oplakuje zlodusne grobnice
Tko li ce oplakivati tvoju?
Pa vi koji vidite auru kada zelite gledati i vi koji poznajete oci vjernika ali ipak preferirate sumnjati u naivnost zivite u iscekivanju da ce novi dan doci a s njim i post velikodusno opjevane vam vjestice u neostvarenoj utopiji.U svakom slucaju nastojite ostvariti.
p.s. Ne trazite smisao rijeci prijatelj ukoliko stvarno nemate pametnijeg posla, a ako mislite da poznajete svu njegovu dubinu,vjerujte mi,iznenadili biste se koliko plitko je more.
Post je objavljen 17.01.2007. u 21:30 sati.