Pozdrav ljudi...
Nevjerojatno, nekome je jako dosadno pa je odlučio zapaliti par šuma na Medvednici..
Već sam prije rekla, ali ponavljam opet, misle ljudi da je vatrogascima dosadno i da nemaju kaj raditi.. pa zato od viška glava ne boli, jel.
.. Užasno.. Kao da samo po sebi nema dosta požara. Ja se nadam da će uhvatiti tog piromana i da će dobiti zasluženo.
.
E sad dok neki pale Medvednicu ostali se bave drugi aktivnostima,
moralnijim stvarima.. bez brige mi ne palimo kuće...
Pošto se ionako rijetko vidimo, bez obzira što nas dijele samo 3 kuće, Martina i ja smo uspjele zajedno popiti kavu.
. I sad znate kak to ide kad se dvije cure sastanu, nikad kraja pričanju. 
Pa smo tako pretresle sve moguće teme koje postoje, a naravno došli su na red i vatrogasci.
Svi znate da je nama jako pretužno
to što mi imamo ovaj stari kombi (mi njega volimo ali..) i što se ne možemo baš voziti kao poželimo.. zato je tu pala odluka da nećemo čekati da nam padne s neba, nego ćemo ako treba moliti na koljenima za jedan mali slatki kombi.. u potragu za sponzorima smo krenule (privatna potraga je sad u drugom planu) i nadamo se da će na kraju završiti uspješno.. Kako je grozno kad je DVD jako siromašan i nema novaca ni za 15 majica, no i tu je smišljena jedna prilično dobra ideja...
No povezujući vatrogastvo i slobodne aktivnosti prisjetile smo se kako je obično završavao naš vatrogasni trening. Nogometom. Prva tekma koju smo odigrali, bila je i početak velikog Laktečkog prvenstva.
Igrali su mali protiv velikih. A tu tekmu su dobili ( sad ću progutati veliku knedlu) MALI..
Da da, Mali i to 1:0. koji grozan osjećaj kad te pobijedi 10 klinaca kojima je prosjek godina 9. A ovaj put ću prešutjet ko je bio na golu.
. Na kraju je to završilo velikom borbom za loptom
ali sve u svemu smo se dobro zabavili a na kraju i rekreirali.. 
A zaključak svega toga je da
(bez obzira što volim i zimu i snijeg) i jedva čekamo opet one naše zezancije, igranje nogometa, druženja kod vatrogasnog do kasnih većernjih sati i pričanje o nekim banalnim temama..I koliko god mi bili ogorčeni na stvari koje se nama u DVD-u ne sviđaju opet je to ta stvar koja nas povezuje, koja nas drži zajedno i tema o kojoj se uvijek da pričati.
Da ne pričam kolika su se prijateljstva stvorila preko vatrogasaca i kad se sjetim koliko se cura i dečkiju upoznalo preko vatrogasaca i sad su dugi niz godina u braku ili vezi.. ![]()
To je ono što nas veze i zato jedva čekam ljeto da sretnem sve te ljude, a naravno i blogere jer će se puno lakše dogoditi susreti ...
Nažalost ja se vraćam sad učenju jer trenutačno mi ništa drugo ne preostaje... 
Zato ljudi
I budite mi pozdravljeni ma gdje bili....
Pusa i pozdrav svima od
i Lakteca.... 
Post je objavljen 17.01.2007. u 10:51 sati.