Marketing
PUT U SREDIŠTE - BONKOVE REFLEKSIJE, PUTOVANJE
Put u srediste - Bonkove refleksije, Putovanje
-----------------------------------------------
Covjek pred stablom
Labirint
Oko Sunca
Stabla
Sveti hrast
Fotografije je izradio Trezezbor Piekutowski - Bonk,
objavljene su uz Bonkovo dopustenje. Svarica
Ne dirajte mi hrastove jer sve cu vas polomiti - tim rijećima u mojoj glavi i suzom pozvala me šuma da dođem, a sutradan je trebao biti ljetni solsticij. Brzo sam shvatio poziv i krenuo iako nisam znao ništa, samo labirint, neki labirint; koji labirint?
Stigoh na Tramuntanu, saznajem za solsticij i krenem po noći u šumu pronaći stabla koja su me zvala.
Noć je bila crna, a šuma beskonačni labirint beskonačnog broja puteva. Krenuo sam južno na livadu i čuo dobro mi poznati glas, okrenuo se prema sjeveru i više nisam skretao iako puta nije bilo. Pronalazio sam ga u šumi u najgušćem mraku. Puteva je bezbroj a svi moji pravci vodili se me do njih.
Bila su to tri visoka hrasta. Sjedili smo i pričali -i šutjeli o meni, o njima, o šumi. Tako blizu, opet tako prisni, u središtu mudrosti, u središtu snage.
Sreća, suze, toplina, sigurnost; nikad zaštičeniji – kao dijete u naručju majke. I stiglo je jutro i stigao je najduži dan i najkraća noć. Nebo pune zvijezda, klanci puni duhova i aveti. Drevno polje u vatrenom krugu. Poznanici-prolaznici idu u krug. Muk zavladao na drevnoj livadi, ljudi u tišini hodaju vlastitim labirintom. Izvan kruga je mrak. Ništa se ne čuje osim disanja i koraka-približavaju se, udaljavaju, nestaju. Samo tvoje vlastito disanje nikad ne staje i samo se tvoji koraci nikad ne udaljavaju. Svi drugi su samo prolaznici.
Neki idu s tobom u istom smjeru (čini ti se), pa vidiš da se ipak odvajaju i idu suprotno; neki idu suprotno, a zapravo idete u istom smjeru. Neki te prate pa nestaju, neke ti pratiš pa pretičeš, neki se vraćaju, neki mimoilaze…
Samo tvoji koraci nikad ne nestaju. Svi drugi su samo prolaznici.
Ti si najvažniji, nitko drugi. Drugi su u prolazu. Oni imaju svoj put koji nije tvoj i ti svoj koji nije njihov.
Iako ovom labirintu svi prolaze prividno istim putem i istim putem se i vraćaju, nikad se više ne vraćaju isti, baš kao što su drugačiji i krenuli. Zato nema jedinstvenog puta, postoje samo slični.
Kao što na vrh brda ne vodi samo jedan put, tako i sve ljude ne vodi jedno zajeničko svjetlo i put do njega, niti kroz život idu kroz labirint nacrtan na plohi. Neki to pokušavaju ali ne mogu. Neki se pak boje, pa hodaju po plohi. Iako stignu do centra, ne stižu do vrha. Odlaze podzemno, misleći da lebde-vraćaju se kao krtice mračnim tunelima, a ne leteći na "krilima supa". Njihove galije su usidrene i nikada nisu hrabro zaplovile u beskonačnu pučinu nošene vjetrovima slobode.
Tko se izgubi, možda se pronađe. Tko prati put, možda se upravo izgubio. Ljudi idu jedni pored drugih u raznim smjerovima. U tišini. Svatko je sam. Neki se pronalaze, neki se izgube.
-Izgube? Kako?
-U linearnom labirintu??!!
-Upravo tako.
"Samo je jedan put, svjetlo i istina"
…i zalutao si na običnom putu. Cupkaš po plohi prateći disanje i korake nekog drugog, a ne svoje.
Dobro je proći linearnom obilježenom plohom koja je u šumi-utaban put kojim hodaju milijuni ljenivaca. Kad izađeš i kad misliš da si se pronašao i da nosiš svjetlo - zapravo shvatiš da si u šumi, izgubljen u mraku-sve je bila varka.
A kad se izgubiš u šumi - pronašao si se, iako to ne znaš. I kada se tako pronađeš-dobio si svjetlo.
I u najvećem mraku bez lampe, u beskonačnom labirintu bezbroj puteva, pronalaziš sada odmah put do svojeg stabla.
Trezezbor Piekutowski - Bonk
P.S. Možda neki ljudi nisu željeli napustiti labirint da se ne izgube u šumi - da se ne pronađu. Zbog straha. Straha da sami kreiraju svoj put.
------------------------------------------------
Napomena Bonka: Ovo je dio mojih misli zapisanih u šumi noć prije prije otvaranja Vesninog labirinta te dio poruke (isto neke moje misli). Drugo, ovo je bio moj prvi izravni kontakt sa takvom "spiralom" izradenom u šumi od kamenja za pronalaženje samoga sebe: -). Ali sve to posjetitelj stranice naravno ne zna.
Sada vidim da drugačije bi riječi pospajao, drugačije misao formulirao, drugo ime za nešto koristio..Ah, taj jezik. Čemu on zapravo služi? Nije li on u stvari agent "tajne službe" da nam puteve pomrsi? A možda je vilinski alat da od ravnog puta napravi bujnu, raznovrsnu, nepreglednu šumu, da u njoj život klija i da mnoge tajne skriva???
Ah, te percepcije. A kolika bića na svijetu toliko prizmi i toliko istina. Percepiram i dalje tako, možda malko dublje, možda neku malenkost o nečemu sam više isčitao, nešto čuo, nešto spojio, nešto shvatio, neznatno nijansu nekih boja u slici promjenio...ali to je dalje ta ista slika i inicijacija koju sam od Prirode dobio i ....nijedna mi druga ne treba, i nijedne druge ne tražim.
Pozdrav i sve najbolje u Cezarevoj novoj godini,
- Bonk
Post je objavljen 17.01.2007. u 05:45 sati.