Čuvari Dean R. Koontz
Nakladnik: Mladinska Knjiga Zagreb
Urednik: Jadranka Petrčević
S engleskog preveo: Tomislav Pisak
Stranica: 406 stranica (izdano 1993)
SADRŽAJ:
"- Travis Cornell na svoj 36 rođendan gubi volju za životom i razmišlja čak o samoubojstvu, no susret sa jednim nadasve neobičnim zlatnim retriverom će mu zauvijek promijeniti život, jer mu taj pas spašava život od nekog nepoznatog bića.
Ubrzo saznaje da je slatki čupavac pobijegao iz obližnjeg vladinog laboratorija Banodynea, gdje su se vršili tajni genetički pokusi na životinjama iz kojeg je pas kojem je dao ime Enstein i pobijegao.
Nedugo potom pas ga čudnim događajem upoznava sa povućenom Norom Devon, koju uznemirava jedan sileđija...
Kako se njih dvoje s vremenom upoznavaju, tako i saznaju da Einstein nije običan pas, nego da posjeduje ljudsku inteligenciju. Sam Einstein im pomoću znakova i drugih naznaka objašnjava kakve je sve eksperimente vlada vršila u tom tajnom projektu. Nora i Travis se žene, ali isto tako znaju da moraju sakriti psa jer je tražen od strane vladinih agenata, ali ne znaju da su im životi ugroženi od strane smrtonosnog i psihotičnog plaćenog mafijaškog ubojice.
No, ono što znaju da je vani nešto opako...nešto nezemaljsko...biće životinjskih i krvožednih nagona koje je posebnim telepatskim vezama vezano za psa i kojem je jedina želja ubiti Einsteina...biće koju znaju pod imenom Samac..."
RECENZIJA:
"- Uz "IT" S. Kinga moj najdraži roman novijeg datuma. Za Koontza sam čuo tek kad sam pogledao film "Fantomi" (1988) i iako je film bio nekako nedorečen pitao sam se kakva bi knjiga bila, pa sam otišao do knjižnice vidjeti imaju što od njega i iznenadih se kad sam vidio njegove Čuvare (znao sam za film jer iako je bio dosta slabašan zapamtio sam ga...).
Dean ima mnogo dodirnih točaka sa Kingom što se najviše vidi u karakterizaciji likova.
Knjigu nemojte gledati kao produkt čistokrvnog horor elementa (mnogo krvi i krvoprolića), jer je u njoj više naglašena dramaturgija (čitaj odnosi likova, njihovi unutrašnje borbe sa samim sobom ali isto tako i sa okolinom) dok se paralelno taj ugođaj jeze i straha ne gubi nego pronosi cijelim romanom no ipak to nije glavna tema romana.
Sama tema romana jeste - samoća i vjera u bolje sutra, a to će vjerovatno iznenaditi mnoge.
PLUS:
Priča je vrlo napeta i što je još važnije ima vrlo uvjerljivu radnju i živopisne likove. Posebice bih naglasio kako se čitatelj brzo uživi u živote likova romana. Sama knjiga ima jednog od najoriginalnijih književnih likova - Samca, biće tako jako i zlobno za koje je vlada SAD mislila da bi mogla biti vojnik budućnosti (predivno napisan lik, za kojeg na kraju knjige imate i najviše sažaljenja...). Isto tako i sekundarni likovi djeluju vrlo uvjerljivo. Iako je većina romana vrlo ozbiljna (obuhvaća se teme da li je kloniranje moralno...) postoje one male scene koje razbijaju veliku napetost poput:
"- Smrdiš kao krepana svinja" : reče Tell Parker svom partneru.
"- Da?" - odvrati Ken Dimes - "- A, ti ne samo što smrdiš kao krepana svinja, nego tako i izgledaš..."
Uz sve gore navedeno roman obiluje vrlo napetim i jezovitim scenama (Samac ubija ljude vrlo krvavo i čupa im oči), pa tako svi koji misle da je ovo neki dramski roman varaju se....
MINUS:
"- Kako je ovo jedna od najboljih knjiga koje sam čitao, tako ona im vrlo malo mana. Jedna od njih je da je roman mogo biti kraći za kojih 50 strana i da ponekad Koontz upada u male zamke gdje priča počinje malo usporavati i pomalo bivati patetičnom. Isto tako kraj je nekako preblag (kao da Dean nije bio načistu što da dalje napravi, a da bude efektivno, tako se ipak pitam koja je uloga bila Vinca Nasca mafijaškog plaćenog ubojice, jer mu je jedinom uspio razvodniti krakterizaciju lika - od promišljenog hladnokrvnog ubojice na početku pretvorio se u običnog ludog ubijicu sa amaterskim greškama)...."
ZA KRAJ :
Definitivno ovu knjigu preporučam za ljubitelje pasa, romana Stephena Kinga i one koje vole romantičarske priče o ljubavi...
THE SCENA romana:
(razgovor između Samca (nakosi text) i dr. Yarbeck (normal text) u laboratoriju Banodynea znakovima gluhonijemih)
"- Išćupat ću ti oči!"
"- Želiš mi išćupati oči?"
"- Svima išćupati oči!"
"- Zašto?"
"- Zato da me ne vide."
"- Zašto ne želiš da te vide?"
"- Ružan."
"- Misliš da si ružan?"
"- Vrlo ružan."
"- Otkud ti ta pomisao da si ružan?"
"- Od ljudi."
"- Kojih ljudi?"
"- Svih koji me prvi put vide."
"- Kao čovjek koji je danas s nama? (pokazuje agenta Lema Johnsona)
"- Da. Svi misle ja ružan. Mrze me."
"- Nitko te ne mrzi."
"- Svi."
"- Nitko ti nije rekao da si ružan. Kako znaš da baš to misle?"
"- Znam."
"- Kako znaš?"
"- Znam! Znam! Znam!" (pojuri kavezom, trese rešetke, vrišti, a onda se vrati doktorici)
"- Želim sebi išćupati oči!"
"- Tako da se ne moraš gledati?"
"- Tako da ne moram gledati ljude koji me gledaju..." - odgovori stvorenje.
Post je objavljen 17.01.2007. u 05:47 sati.