u nekoj šumi su kakadui posvojili malog tvora čiji su roditelji stradali zbog perverzije bolesnih piromana. kakadui su dugo vremena bili nesretni jer su se jako voljeli, a ženka nije mogla snijesti jaje. kada su vidjeli malog tvora kako leži sam, nagorenog repa nasred pustopoljine, sažalili su se i odlučili ga primiti u svoje gnijezdo. odlučili su mu tajiti da je posvojen sve dok ne krene na faks za rajske ptice. odgajali su ga na tradicionalan kakaduovski način i bili jako sretni, ali malom tvoru se uvijek činilo da je nešto drukčiji odsvoji roditelja i prijatelja. smetalo ga je to što on, za razliku od njih, nema šareno prje i krila. ali najviše ga je od toga smetalo što ne može letjeti. jako je patio dok su svi njegovi prijatelji veselo letjeli uokolo, družeći, dok je on čamio sam na poslu. ali ni to nije bilo najveći problem malog tvora. trpio je nevjerojatna poniženja dok su ga, onakvog velokog, roditelji svaki dan donosili u školu. zapravo je već bio prerastao sve to i nije ga bilo brige za sve one bahate kolibriće, kanarince i tukane. ne, ne naš tvor je patio zbog jedne divne, crvene are u koju se bio već davno zagledao. a onda ga je jednog dana uvrijedio jedan njegov rođak po mami rekavši mu ono što su svi već potajno znali. rekao mu je da je posvojen, i da on zapravo i nije nikakva rajska ptica, već najobičniji, smrdljivi tvor. mali tvor je bio šokiran, ali bi prešao i preko toga da nije vidio svoju aru kako mu se smije, skupa sa svim ostalim umišljenim papigama. mali tvor je poludio. pošpricao je sve odreda nekom smrdljivom tekućinom iz guzice, bacio se sa grane i pobjegao u gusti dio šume. kad se malo smirio, shvatio je da će se njegovi roditelji kakadui, jedine dvije osobe koje su ga uistinu voljele, jako zabrinuti kad budu dolazili po njega u školu. ali, već se smrkavalo i sve se manje vidjelo, a mali tvor se našao u dijelu šume u kojem nikad prije nije bio. i, tako, lutajući okolicom izgubljen, mali tvor je nabasao na najvećeg prirodnog neprijatelja tvorova, bolesne piromane. oni su se mahnito smijali dok ih je mali tvor bezuspješno pokušavao pošpricati ono smrdljivom tekućinom iz šupka. nakon malo bježanja, mali tvor je na kraju ipak bio uhvaćen. bolesni piromani su ga ostavili na suncu dok se nije skoro sav osušio, uvaljali ga u suha govna i zapalili. dok ga je lizala vrućina mali tvor je pomislio kako mu život nije mogao biti gori sve dok najednom nije pogledao svoje toliko omraženo tijelo. po njemu su se prelijevale najšarenije boje i umjesto onih zdepastih prednjih nogu je imao najsnažnija krila, baš kakva je imao u svojim sanjarenjima u roditeljskom gnijezdu. odlučio je zamahnuti njima i otpuhati bolesne piromane. tako je i bilo, kako je mahao krilima bolesni piromani i njihov mahniti cerek bivali su sve dalji svakim novim zamahom. a onda je u jednom trenutku mali tvor shvatio da je ostvario svoj davni san i poletio. odlučio je letjeti dalje i dalje, prema nekom višem društvu
rasta i bićba, ovo je za vas, precjedniče, pojedi se. i još onako usput- hipijevko, jebanje, karanje, pa čak i coitus su riječi sa jednim slovom više od riječi ljubav
grž
Post je objavljen 16.01.2007. u 16:59 sati.