Dobio sam štafetu (vruć krompir):
1. Naučio sam da čitam pre nego što sam krenuo u školu... a u Zabavniku je bilo svega, raznih strašnih priča, lobanja, trookih spodoba što se iskrcavaju iz letećih tanjira. Počeo sam da se plašim da ću noću, na prozoru spavaće sobe, ugledati nešto kako zuri u mene. Na kraju sam to rešio tako što bih otvorio oči i naglo se okrenuo prema prozoru - gde naravno ne bi bilo ničega. I dan-danas se dešava, doduše retko, da se u gluvo doba noći pridignem i bacim pogled ka prozoru.
2. I pored svih matematika što sam imao u srednjoj školi i na fakultetu... sada, dvadesetak godina kasnije, sve sam zaboravio. Ali baš sve, ostale su samo najelementarnija znanja. Izvodi, integrali - kao da nikad nije bilo. Kompleksna analiza, Furijeove transformacije - sećam se jedino da su to neke vrlo korisne stvari.
3. Mnoge pripadnice ženskog pola bi se rasplakale na stihove dečje pesmice: U tihoj zimskoj noći / tam' gde je visok breg / smrznuo se potočić / i prekrio ga sneg... (tuga je bila još veća kada bih pevao tu pesmu). Mene to nije pogađalo, ali zato ove pesme Branka Ćopića treba držati pod ključem što dalje od mene: Mala moja iz Bosanske Krupe, i Priča o Šarovu.
4. Potpuni sam antitalenat za sportove, pogotovo one sa loptom. U direktnoj srazmeri sa smotanošću, je moje uživanje u igri i želja da i ja učestvujem. Što dovodi do smehotresnog oduševljenja publike, i očaja mojih saigrača.
5. Išao sam na speed dating nekoliko puta. Uopšte nije strašno. Strašno je bilo kad sam kasnije pročitao da je i Nebojša Bakarec takođe išao tamo.
Predajem dalje štafetu:
MMKF
dr. Ubipacijentić
Post je objavljen 16.01.2007. u 14:19 sati.