Ponekad poželim živjeti u nekom drugom vremenu.Ovdje,u Hrvatskoj,ne bih ja išla nekamo dalje. Ne bih se vratila u daleku prošlost ...Kojih trideset,četrdeset godina ranije. Nisam sad neki jugonostalgičar jer sam se tad jedva rodila,ipak me to doba nevjerojatno zanima i privlači.
Nekako te 60-e,70-e i 80-e imaju neku posebnu karizmu.Cijeli taj sistem,način života, ljudi i naposlijetku -glazba ostavili su velik utisak na svijet. Fasciniraju me bighair-bendovi,moda, boje ,tapete, auti i mitovi o glazbi tog vremena koja je sigurno s razlogom tako kvalitetna ...Praktički su hitovi 60-ih,70-ih i 80-ih godina temelj današnje glazbe. Sav taj divlji svijet napravio je od uštogljenih mladaca otkačene ,samosvijesne generacije bez normi i okvira koji konstantno koče ljudske nagone, prirodnost i slobodu. Open-minded, high, free ... Kao da su svi bili povezani nekom niti,kao da je glazba uređivala svijet, postavljala osjećaje i život u dimenziju, novu dimenziju koja je svima otvorila oči. Ljubav je bila iskrenija, odnosi čisti, odluke brze i spontane, djeca šarena. Bilo je spontano. Natural and human.
Rođena u krivo vrijeme.
Želim pismo,ne SMS!
Post je objavljen 16.01.2007. u 12:56 sati.