Ok, sada se sve to udaljilo ali još uvijek mi je mučno od toga. Ne znam što sad i kako. Vrtim se u krug, i čini mi se ako odustanem, onda sam stvarno nula. Odustati zbog prepreke? Koje prepreke? Neke nebulozne situacije koja nema veze sa stvarnošću? Ma....
Kviskova frendica mi je napravila neke ilustracije i moram priznati da baš nisu po mojoj ideji. Crta ona odlično vilenjake, samo ja ih na svojim planetama nemam. Gdje sad da nađem crtača? Crtam i ja malo, ali stvarno nisam crtač u duši.
Jučer, dok sam čekala da Tornado dođe iz muzičke škole, srela sam frendicu. Ja je zovem Dražesna. Bilo mi je negdje u malom mozgu da je ona slikarica. Čim sam ju vidjela, pitala sam: jesi ti slikarica? Hoćes radit sa mnom slikovnicu? Pa bla, bla i ona se oduševi. Dogovor je za sutra, dakle srijeda prijepodne radni sastanak. Danas me nazvala i rekla mi je da nije mogla spavati od ideja. Imam osjećaj da je zapravo važnije za ovakvu stvar naći ljude koji dišu slično tebi, nego da su neki profesionalci.
Stvarno se veselim tom sastanku. Donijeću joj svoje skice, naravno i same priče pa da vidimo. Zapravo nije čak ni važno da su priče nešto super kvalitetne. Mislim, moje jesu, ali bitnije je da do kraja izvedem tu ideju ma kakva bila. Sljedeća će biti bolja. Jer ja naravno imam ideju i za sljedeću slikovnicu, pa i za treću. Ta treća će biti zapravo knjiga. Chic - lit. O ženama, o parovima, o muškarcima u brakovima.
Tada ću već nositi naočale i biti ću prava baba. U četvrtak naime, idem provjeriti vid. Lovi me staračka dalekovidnost, ali uvijek sam htjela nositi naočale pa ih možda i dobijem.
Post je objavljen 16.01.2007. u 12:42 sati.