Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broduboci

Marketing

Beverly Klis

Skoro vsaki put kad se miiii pogjedamooo....
Čekaj malo, pa neću sad pivat, ajmo mi nazad u prozu. Slušaj vamo...
Skoro svaki put kad se brzom cestom uputimo prema Vlajlandu, pogledamo prema kliškoj tvrđavi i gotovo istovremeno utvrdimo kako tamo još nismo bili i da moramo obavezno jednom poć. Eto, to nam je tu na vratima od kuće, a nikad nismo bili, sramota jel' tako?
Klis je oduvik bija jedno od najznačajnijih strateških položaja. Vrata koja vode iz Bosne u Primorje, a gospodar Klisa drža je njihove ključeve.



I konačno, ove sunčane nedilje, eto moje izvršne producentice i moje malenkosti na slavnoj tvrđavi između Kozjaka i Mosora, eto nas na vratima Dalmacije...Vozimo se plavom pticom starom cestom prema Klisu i malo iza tunela skrećemo ulivo (Jel' čuješ Thompsone!) i dolazimo do samog podnožja stare utvrde. Parkiramo plavu pticu i ostatak puta idemo pješke. Za nama ide neki drndavi smrdljivi stari golf dizelaš dvojka. Kad smo stigli pred samu kapiju, tek tada smo shvatili, da se u tom drndavom golfu vozija glavni ključar utvrde. Uredno nam je naplatija ulaznice, jer smo bili prvi u vižiti toga jutra i nakon toga se lipo vratija u svoj bazni logor. Tek kasnije sam shvatija da je njegovo „radno misto“ doli u jednom objektu koji je pola birtija a pola kladionica. On tamo provodi svoje radno vrime sa pajdašima i kad vidi da se netko penje gori, onda on u letećem startu izleti iz birca i sustiže potencijalne posjetitelje.

Nisam ima nikakvu predodžbu o tome šta nas očekuje u samoj tvrđavi, ali mogu reć da sam osta ugodno iznenađen. Radi se o stvarno golemoj građevini koja se velikim dijelom obnavlja i kad svi ti radovi budu gotovi, mogla bi to bit sjajna stvar. Vidi se da je uloženo dosta love za obnovu, ali za sada nema nikakvih konkretnih sadržaja.



Ali, mi smo svi smotani. Kao narod. Stvarno smo smotani za zaradit lovu. Evo, uvik mi padnu na pamet blesavi Ameri. Oni su iznad Beverly Hills-a postavili ona ogromna nakaradna slova HOLLYWOOD i od toga su stvorili svjetsku atrakciju. Glupo, ali profitabilno. I sad se ja pitam. Kad mogu Ameri, šta ne bi mogli i mi. Evo, u podnožju tvrđave podignit ćemo ogromna slova K L I S. I taj natpis se mora vidit barem od Kaštel Kambelovca pa do Stobreča. I sa mora isto. Čim nautičari prođu splitska vrata između Šolte i Brača, odma kraj Mrduje mora im upast u oči K L I S. Nije to ništa novo, imali smo i prije takvih natpisa T I T O, ali smo bili glupi pa smo ih sve srušili. Ta slova naravno moraju bit bile boje (kud će suza neg' na oko) i po noći mora bit osvjetljena svjetlosnim snopovima reflektora. To mora bit orjentir broj jedan.



Druga stvar. Šta će nam tvrđava koja ničemu ne služi? Mislim, zanimljivo je poć gori to vidit, uživat u pogledu na kaotični megalopolis, na cementare, na zagađeni Kaštelanski zaljev, ali nama triba nešto više....

Evo ovako. Činit ćemo predstave. Za koga? Za turiste naravno. Nama nije u krvi da se baš pretrgnemo od velikoga rada. Nama je to tlaka, ajte molim vas ko se to od rada u nas usrićija. A šta mi znamo dobro? Pa znamo se tuć, borit. Naši susedi isto tako umeju da se biju. Klanje, ubijanje, genocid, to su uvik bili naši omiljeni nacionalni sportovi. A znamo i glumatat! Eto idealne kombinacije. I sad, pitam ja vas: Zašto mi ne bi rekonstruirali sve povijesne bitke koje su se odvijale pod Klisom? Uživo, za vrime turističke sezone!

Prvi čin naše predstave bit će provala Avara i Slavena koje se dogodila 614. godine. U to vrime, Klis je bila rimska utvrda i predstraža Salone. Za ovu predstavu će nam tribat puno statista. Sve ih možemo mobilizirat sa Zavoda za zapošljavanje. Ili ovi šta civilno služe vojsku. Ma koje civilno služenje! Triba ih sve angažirat kao glumce u ovome spektaklu. A tako će ujedno steći i vojničke vještine. Evo ovako. Oni od Ljubitovice priko Prgometa, Dugobaba pa sve do Muća bit će Avari. Vamo ova strana, Dugopolje, Dicmo, Bisko....oni će bit Slaveni.

Ovi doli nezaposleni iz Solina i Kaštela će glumit stare Rimljane iz Salone. Računam da nam triba jedno dvi-tri iljade ljudi. Ukupno. Avara, Slavena i Rimljana. A imamo još i ilirsko pleme Delmati. Te ćemo skupit sa splitskog Zavoda za zapošljavanje. I sad gledajte računice. Za svih njih triba napravit uniforme. Eto posla za "TRIMOT"iz Imotskoga, "Galeb" iz Omiša i "Dalmatinku" iz Sinja. Triba napravit i oružje za sve te ratnike. Koplja, mačevi, buzdovani, štitovi...Eto posla za "Željezaru Split".

Tribat će napravit i nekakve makete u prirodnoj veličini, jer za vrime tih rekonstrukcija bitaka, mora se nešto i srušit. I to će bit spektakli samo takvi. Za vrime turističke sezone, svakodnevno ćemo održavat te bitke. A di je još pirotehnika! Turisti će na to navalit ka ludi. Oni nemaju pojma o bitkama i ratovima, Mi bome znamo...



Drugi čin će bit Turska opsada Klisa. Za tu predstavu moramo angažirat dodatne snage. Koji će glumit Turke. To je još par iljada ljudi. Morat ćemo glumce uvozit čak i iz drugih županija. U ovome drugom činu glavni junak je Petar Kružić. Pod njegovim vodstvom, kliška tvrđava je desetljećima odolijevala turskim nasrtajima.

Petar Kružić je jedan od najslavnijih hrvatskih heroja svih vremena, iako se o njemu zna vrlo malo podataka. Kapetan Klisa postao je 1520. godine a četiri godine kasnije sa svojih nekoliko stotina vojnika odbija je udare sedmerostruko brojnijeg neprijatelja.
U to vrime i papa Pavao III je bija svjestan važnosti obrane Klisa, pa je posla za podršku talijanske i njemačke vojnike. Turci su se vratili 1537. godine i usrid noći počeli toliko urlikat da su ovi unutra pomislili da ih ima najmanje sto iljad. Vrli talijanski junaci i njemački kobasičari počeli su bižat doli prema moru i time omogućili da Turci idućih 111 godina vladaju ovim prostorom.



E, možete li zamislit lipi moji, koji bi to bija spektakl rekonstruirat ove bitke! Pa to bi dolazilo pola Europe gledat. Ma i šire.
U tih 111 godina samo jednom su naši uspili vratit Klis u svoje ruke. Pod vodstvom splitskih plemića Ivana Albertija i Nikole Cindra su u travnju 1596 uvatili Turčine na spavanju. Na žalost kratko je to trajalo, jer su već misec dana kasnije Osmanlije opet nagrnili gori. Konačni udar se ipak dogodio 31. ožujka 1648. i tada je konačno Klis oslobođen od Turaka. Ova završna bitka bi bila treći čin ove velebne predstave.

Ali to nije sve. Bilo bi dobro napravit i igricu za PiSi ili Playstejšn koja bi se bavila ovim temama. To bi ova moderna dica sa oduševljenjem prihvatila. Bilo bi ubijačine na sve strane, prolivanja vriloga ulja sa zidina, nasrtaja na kule...I kad bi ta dičina mogla uživo gledat ove naše predstave, zabezeknili bi se od čuda. To šta bi posli imali traume, to je druga stvar. Zato bi odmah mogli angažirat i sve nezaposlene psihologe...



Ali ni to još nije sve. Kad ovaj čitavi projekt zaživi, kad to postane atraktivno i popularno, onda ćemo prodat prava za snimanje filma holivudskim facama. Oni će naravno odmah zaključit da će se tu radit o visokobudžetnom povijesnom filmskom spektaklu, pa će angažirat Brad Pitta za ulogu Petra Kružića, a Erica Banadinovića zvanoga Banu, za ulogu Murat Bega. Naravno da i Anđa Džolić mora dobit neku primjerenu ulogu. Ona će bit neka fatalna pičnija. Sigurno je i u to doba postojalo takvih, nisu baš sve bile djeve bajne...

I kad taj film konačno pohara sve svjetske kino-blagajne, onda smo na konju. Svi će znat i za Klis i Mosor i Kozjak i Solin i Split i Dugopolje. Ma di će nam bit kraj? Živit ćemo bolje od onih na Beverly Hills-u. Mi ćemo imati Beverly Klis!





Post je objavljen 16.01.2007. u 12:05 sati.