Sve naše pogreške ljudi teško opraštaju. Istinita tvrdnja, nema što. I što bismo onda mi trebali? Ubijati se grižnjom savjesti i uništavati vlastitu dušu opakim mislima o sebi? Glavu gore! Iskustvo kaže da ti i Bog oprašta ako sam sebi oprostiš. Ne osvrći se, jer filozofija kaže: ono čemu pridaješ pažnju raste dok god god pridaješ pažnju. Stoga, treba odlučiti više ne ponavljati greške, naučiti nešto iz tih grešaka i ići dalje, puštajući da se oni, koji vam sude, izgube u vlastitim osudama. Koliko puta vidjeh da neki ljudi sude drugima, a rade iste greške, tj. vrlo brzo se nađu u sličnim situacijama kao i oni koje su osuđivali. I što onda? Ništa. Ne sudite im. Sami su sebe osudili. Vi i dalje ostanite dostojanstveni, suosjećajni, i ne osvrćite se ako vas ne trebaju. I bol će prestati...
Post je objavljen 17.01.2007. u 00:34 sati.