I Junac je dobio štafetu! Primjetio sam da dosta ljudi u zadnje vrijeme nabraja po 5 mana, tajni ili slično. Nadao sam se da će me to mimoići, no Sanja se dobronamjerno pobrinula da i ja priznam bar 5 svojih slabosti i tako postanem ranjiv, a u izvanrednim okolnostima i pobjediv. Kako ipak volim trčati štafete, prihvaćam palicu! Hvala! Samo sam jednom ili dvaput trčao bilokakvu štafetu, ali u toj vrsti nije bilo palice....nema ni u ovoj pa i dalje kao jedna od mojih želja ostaje otrčati 4x100m s pravom štafetnom palicom....nadam se da će Carl Lewis, Michael Jonhson i Assafa Powell naći razumjevanja za moje prohtjeve jednog dana....
Pustimo moje želje snovima i krenimo u okrutnu zbilju:
1. bojim se skakavaca. Ne znam zakaj, niti nemre pikati niti gristi, al kad uleti u kuhinju na moru pa skače pa čeka pa opet skače, a nemreš mu niš....nemre ni on meni, al ipak nije mi baš ugodno dok mi pravi društvo.... sva sreća da nisam živio u Starozavjetno doba.....pošast skakavaca.........brrrrrrr...........
2. bojim se visina. Svako malo pričaju na radiju ili telki o iracionalnim strahovima pa spomenu strah od visina. Ne znam po čem je to iracionalno. Bojim se visina jer se bojim da ću pasti. Mislim da to nije baš nerazumno. Zato se ne osjećam sigurno na nekom visokom balkonu osim ako ograda nije visoka bar 1,60 (inače se bojim da ću se prevrnuti) i ako udaljenost između šipki ograde nije manja od 2 cm (inače se bojim da ću proć kroz njih), i naravno, nitko ne smije biti u radijusu 5 m oko mene jer bi me slučajno mogao gurnuti. Pojam visoko za mene kreće od 2 m visine.
3. s dubinama sam u malo boljim odnosima, ali kako ne mogu zaroniti dublje od 2 m i one su mi neostižne i nepoznate. Ne znam kompenzirati zrak. Ono 'začepi nos i puhni' meni je neizvedivo tj. nikad nisam osjetio nikakvo izjednačavanje tlakova kolko god se trudio....
4. nisam znao, i vjerojatno još uvijek ne znam, napraviti tunel u pijesku. Kao mali to mi je predstavljalo velike probleme; igra u pješćaniku mi tako nikad nije bila jedna od najdražih. Ne znam jel je bio problem u mojim rukama ili nekvalitetnom tj. nevlažnom pijesku....morao bih koji dan skočit do vrtića i suočit se s problemom.
5. pamet mi može pomutiti pripadnica ženskog roda samo zato jer ili dobro kliže ili nosi rajf ili ima prokleto dobar trbuh.... počinjem plaziti jezik, kleknem, izrecitiram joj ili otpjevam ljubavnu pjesmicu, pružam prsten....
Evo vam, Lex Luthor, Joker, Gargamel i ekipa, sad znate! Al skinite te osmjehe s lica jer uz pomoć plašta i tjeram skakavce i letim! Jedino vam još morske dubine i duboki pijesak preostaju....
Palicu sada moram nekome predati....kolko sam vidio, svi prije mene su navodili po par imena, no kako ja patim na logiku (palica je samo jedna), nakon duljeg razmišljanja prosljeđujem ju Čitateljici....možda je to potakne da i ona počne pisati blog....možda ne zna kak bi počela.....al čini se da ima puno toga za reći.
Čitateljica trči štafetu
Tražim i gledam sad malo slike sa štafetama....ima tu nekaj....povezanost, prijateljstvo, jedinstvo....
Nego, se i vama čini da su cure prije više nosile rajfove?
Post je objavljen 16.01.2007. u 01:19 sati.