
Jedan mi je stari orguljaš ispričao ovu anegdotu: Orguljaš jedne seoske crkve svirao je jednom nešto od Mendelssona, ali jako loše. U tom je času ispred crkve prolazio neki stranac i kad je čuo zvuke orgulje uđe u crkvu i čekao je dok orguljaš završi svoj „koncert“. Stranac ga tada zamoli da mu dopusti da i on nešto odsvira. Orguljaš je bio energičan:“Nitko osim mene neće svirati na ovim orguljama!“ Stranac je nekoliko puta morao moliti dok se konačno orguljaš nije smilovao i dopustio mu da sjedne za orgulje. Stranac je sjeo, naredio registre i počeo svirati isto ono djelo koje je svirao i orguljaš. Ali koje li razlike! Mala seoska crkva ispunila se nebeskom glazbom. Orguljaš je slušao bez daha i onda zapita stranca:“Tko ste Vi?“ Stranac skromno odgovori:“Ja sam Mendelsson!“ – „Što“, povika orguljaš, „a ja Vas nisam htio pustiti da svirate ne mojim orguljama?“
Isus je naš život tako divno oslobodio i tako skupo „platio“. Mi smo Njegovo djelo. Dopuštamo li mu da sjedne za orgulje našega života? On bi ga uzeo u svoje ruke i na njemu odsvirao nebesku melodiju!
„Uperimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa!"
Pavlova poslanica Hebrejima 12,2
Post je objavljen 16.01.2007. u 00:07 sati.