Marketing
Kava S Bakom
Gost Urednik: Baka
Dragi moji, izrazita mi je čast ovaj post posvetiti i u cijelosti pokloniti - Baki! Baka će također biti i Gost Urednik ovog posta, što znači da svoje komentare upućujete njoj, a ona je svečano prisegnula da će svakome od vas ponaosob odgovoriti. Čuvajte se, pazite se, i uživajte!
Kao mali, često sam znao prespavati kod svoje bake. Obično bi me probudilo njeno iskašljavanje šlajma nakupljenog kroz noć, pa bih još iz svojeg krevetića promatrao kako se ona teškom mukom ustaje iz kreveta, pomažući se svojim drvenim kvrgavim štapom. Pritom nikad ne bi propustila prokunuti svoje bolne staračke kosti:
- 'emti, kud me bolite, kosti moje, vrag da vas nosi tak'e - tako bi profrfljala kroz zubno meso.
Prije no što bi me pošla buditi, uvijek mi je bilo smiješno promatrati je u tom polumraku seoske zore, kako svojim natečenim prstima izvlači gebis iz čaše s vodom, koju je držala na noćnom ormariću. Dobro se sjećam kako sam se svaki put kad bi joj zubalo skliznulo između prstiju, i šljopnulo natrag u čašu, na jedvite jade, pokrivajući rukom usta, suzdržavao da ne prasnem u smijeh; što zbog straha da ne odam svoju budnost, a ponešto i iz obzira prema starijima. Potom bi se odjenula, navlačeći nepregledne slojeve crnine preko bijele spavaćice, i završavala vežući bijelu pregaču oko struka i crnu maramu sa bijelim točkicama oko glave. I tada bi me nježno, kako samo bake umiju, probudila, i pozvala da dođem u kuhinju na doručak:
- Diž' se! I ajd' odma' jest'! Vidi se kak'i si, nesrećo bakina! K'o sjena.
Skuhala bi crnu kavu u crvenoj džezvici, pa nam potočila: sebi više u malu šalicu, a meni manje u veliku šalicu sa Snoopyjem, u koju bi zatim do vrha natočila svježeg domaćeg mlijeka. Znalo se često događati da opeče prste vraćajući džezvicu natrag na još vrući štednjak. Tad bi graknula od bola, a ja bih se trgnuo i nehotice laktom prolio svoju šalicu bijele kave po stolu. Bijesna, zbog svoje opekline i moje nepažljivosti, zamahnula bi šutke desnicom slijeva-nadesno, i opatrnula me svojim koščatim zapešćem po mojem desnom obrazu.
- Bako - zavapio bih kroz suze.
- Šta je?! - bila je uvijek jednako znatiželjna.
- 'emti, bako, i mene bole te tvoje kosti, vrag da ih nosi tak'e!
Još razjarenija, zamahnula bi tada još jače, vraćajući desnicu ulijevo, sada dlanom preko mojeg lijevog obraza.
- Peče! - jauknuo bih.
- Šta peče? - pitala bi, ali sada znajući što slijedi.
- Kolačeee! - kliknuo bih veselo, brišući suze s obraza.
A ona bi se nasmijala i ispekla najbolju orehnjaču na svijetu. Eto, tako bi obično započinjali ti prekrasni, veseli i radosni dani kod bake na selu, ispunjeni igrom i pjesmom.
Disclaimer: niti Baka, niti Milou, nemaju veze s protagonistima ove priče, i događajima opisanima u njoj. Oni su samo plod nečije mašte. Protagonisti i događaji iz priče, mislim. Naravno da su Baka i Milou stvarne, dobre i drage osobe.
Post je objavljen 16.01.2007. u 00:01 sati.