Drugorođenko se oteo kontroli. Umislio si je da je predsjednik svemira, što se može prosuditi na osnovu retorike koja mu je itekako izvježbana, kao da se već godinama bavi politikom. Ništa ne bi bilo čudno ako se izuzme činjenica da mali političar ima samo tri godine, a već na našu jednu dolaze tri njegove riječi. I to kakve! Da se smrzneš!
Kaže njemu teta u vrtiću:
- Toni, rekla sam ti da ne možeš u vrtić nositi igračke!-
(Inače, nije mi baš jasan smisao tog, samo njezinog neobičnog pravila. Ali eto, žena je pred penzijom, živci su joj oslabili, spušta se na nivo trogodišnjaka, svađa se sa njima kao da su si ravni.)
A Toni će na to:
- Rekla si da mogu nositi velike igračke.-
- Ne Toni, rekla sam da ne možeš nositi igračke.-
- Ne, ne, ne, rekla si da mogu nositi velike igračke.-
I povuci-potegni, mali izbečio oči, povisio glas do kreštanja (da nadglasa njezino kreštanje), stao na prste da bude veći i odbrusio joj:
- E sutra ću ti donijeti klokana!!! Baš ću ti donijeti klokana. On je velik.-
A šta reći? Teta ostala bez teksta. Tata Hrvoje, svjedok incidenta, htio je u zemlju propasti. Osim što ga žena sramoti na svakom koraku, sada mu i mlađe dijete priređuje neugodnosti.
Neki dan ga je deda krenuo špotati zbog neke stvarčice koju je primio u ruku, a Toni će opet:
- Zašto ti na mene stalno vičeš? Ha? Reci mi.-
Deda se jadan sav zbunio, počeo mucati, krenuo opravdavati...
- Pitao sam te zašto vičeš? Zločest si. Ne smije se vikati. Kaj ti ne znaš lijepo pričati? Ha? Ha?-
Ako ste slučajno stvorili sliku razmaženog i antipatičnog djeteta, iako sam majka pa mi nećete vjerovati, kategorički tvrdim da nije tako. Kada je zaista kriv, pokunji se, poklopi ušima, pa tiho jeca u nekom kutu. Ali kada nije kriv ne da se i borit će se do samog kraja sve dok ne posrami suparnika. I apsolutno je u pravu. Pa jesam li mu ja majka ili nisam? A onda se čudom čudim što je takav i pitam se na koga li je pobogu?
Post je objavljen 15.01.2007. u 22:17 sati.