How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,
Running over the same old ground.
What have we found? The same old fears.
Wish you were here.
možda sam staromodna, možda sam naivna, možda sam romantičarka, ali vjerujem da samo jedan put u životu volit nekog. i vjerujem da iako sam još mlada, vjerujem da volim tog nekog. ne znam što volim na njemu, možda sve, možda ništa. ali ga volim. to je nešto na što sam navikla, nešto što me prati već dugo vremena, to je moja svakodnevnica. ali isto tako vjerujem da možeš volit jednu osobu i bit zaljubljen u drugu. zaljubljivat se možeš više puta, ali volit samo jedan put (sjetila sam se one pjesme ljubav nije potrošna...lol). ja jesam zaljubljena i volim. nije to isto. ja ću jednog volit vjerojatno još dugo vremena, to je neosporivo. i niti jedan sekund svo ovo vrime nisam zažalila zbog toga. ne vjerujem da ću ikad, jer volit nekog je predivan osjećaj, zna bolit i to jako, ne mogu riječima objasnit kako, niti neko može znat, a da to nije osjetio. ali ima trenutak kad jednostavno svatiš da voliš nekog i osjetiš nešto što nadmašuje sve što si ikad osjetio, vrhunski osjećaj. ništa se ne može s tim mjerit. ljubav je divna stvar, pogotovo kad ti je uzvraćena, ali opet o uzvraćenoj ljubavi ja ne znam ništa. nikad nisam ni znala, jer ljubav mi nikad nije bila uzvraćena. ljudima sam se sviđala, bili su neki zaljubljeni u mene, neki su me čak voljeli, ali nikad oni za kojeg sam ja nešto slično osjećala.
ali nikad zbog toga nisam izgubila vjeru u ljubav. sada sam zaljubljena u pravu osobu. odlična je osoba. nasmijaje me stalno. kraj njega ne mogu bit tužna ili depresivna (kako ljudi kažu da sam inače). samo ga pogledam i jednostavno se osjećam bolje, od običnog pogleda. iz nekog čudnog, neobjašnjivog načina me uvik uspije oraspoložit i postigne da se dobro osjećam u svojoj koži. koliko god neobično zvučalo, nakon par njegovih riječi bude mi drago da sam ja ja. a to je osjećaj koji je i više nego dobar jer sam nezadovoljna sobom i svime što predstavljam, ali to je druga priča za neku drugu priliku. I u momentu mrzim sebe, ali on kaže nešto i ja zavolim sebe, a njega zavolim još više. zato mi je drag. I ima vjere u mene, misli da sam dovoljno sposobna za donosit prave odluke. i vjeruje mi kad nitko drugi nije. lijepo je imat nekog takvog uz sebe. nikad nisam mislila da ću srest takvu osobu. svaki dan je sve zanimljiviji, neodoljiviji i šarmantniji. Ima u sebi neki romantičarski duh baš kao i ja. ima neku strast prema životu i prema svemu što radi. ima čvrste stavove. smiren je, a opet s druge strane temperamentan. od njega sam naučila puno toga. on je velika osoba. drago mi je da ga poznajem. . . to je osoba u koju sam zaljubljena. osoba koja je različita od osobe koju volim. ne po nekim osobinama, ne po nečem što mogu pokazat prstom, ali drukčiji su. iako obojica imaju nešto što ih čini posebnima, bar meni...imaju ono nešto...svi znamo legendu o "onom nečem", svi traže ono nešto... a ja sam to našla u njima... neki to ne nađu nikad u nikom, a ja sam to našla na dva mista...sretnica sam jel? ne...jer iako sam ja to našla u nekom, nitko to nije našao u meni. kad će netko o meni ovako pisat...nikad... nema veze, dok god ja iman pisat o nekom dobro je...
i evo jedna poruka za mir u svitu za kraj...
volite se ljudi, koliko god možete, kao da sutra ne postoji
nikad ne odustajte od osoba koje volite...nikad
šta se god dogodilo, prebolit će te to...
jedan prijatelj mi je ovo lito reka: "dok god ima ljubavi sve je moguće"
i istina je, samo šta to neki prekasno svate, nemojte prekasno svatit
ne odustajte zbog ponosa ili straha
ne znam što da još kažem...osim volite se i govorite ljudima da ih volite, nemojte da bude prekaso
zato recite onima koje volite da ih volite...
ima jedan stih u jednoj pjesmi...
so tell that someone that you love
just what you're thinking of
if tomorrow never comes
Post je objavljen 15.01.2007. u 21:08 sati.