Marketing
Bespomoćna
Buljim u razbijeno ogledalo i plačem...
Moje srce je slomljeno!
Mogu vidjeti tvoje beživotno tijelo,
Plaši me...
Užasnuta sam...
Nemogu se pomicati...
Krv polako počinje curiti oko tebe,
Pokušala sam viknuti tvoje ime,
Ali nemogu govoriti.
To je kao da sam zarobljena u svojemu tijelu...
Nemogu te spasiti...
Ogledalo se polako počinje naginjati unatrag...
Gubim svoju zadnju šansu da te spasim...
Borim se pomaknuti, ali uspjela sam samo centimentar.
Vjetar je otvorio vrata...
I dok je tvoj duh odjahao sa vjetrom ja sam plakala potiho...
Eto to sam sanjala...
tako bih se ja osječala da izgubim neku od osoba do kojih mi je stalo...
Post je objavljen 15.01.2007. u 21:32 sati.