Budi moj vokativ
Budi moj vokativ
da tobom param mirnine
i tišine.
Da te zazivam
… kao nekada.
Budi moja kučka!
s uskličnikom na kraju,
dok svijet šuti
i čeka
… kao nekada.
Budi moj vokativ
kada sam sam sebi ojađen,
bez ikoga svoga
… kao nekada.
Ili ipak,
budi moj instrumental,
moj odgovor na pitanje s kime?
s tobom…
Ispričavam se Nepoznatom Autoru na čiji sam blog zalutao ovo ljeto, i nisam uspio odoljeti njegovim stihovima. Nepoznati Autoru, ako ti smeta što sam tvoga srca djelo objavio na svom blogu, slobodno kaži i ja ću ga obrisati. Ne znam tko si, ne mogu se sjetiti, ali nadam se da se ne ljutiš.
Post je objavljen 15.01.2007. u 21:25 sati.