Vidim da vas je sve zaitrigirao susret sa "starim" kolegom, pa ga sad moram detaljno opisati.
Tip je svojedobno bio stvarno komad oko kojeg su oblijetale sve mačke s PBF-a (a tamo uvijek ima dovoljno dobrih komada iz unutrašnjosti, Dalmacije) a i šire..
Ne, ne, mi nikad nismo imali ništa zajedno. Osim što sam kod njega prvi puta probala (a bilo je fino, fino) pistače.
To je bilo prvo što sam se sjetila kad sam ga vidjela i ozarena lica objašnjavala Guzdi kako mi je to stari kumpanjon. Bome, njemu je bilo sumljivo..
Valjda sam se previše razveselila..
On je (osim što mu je iskočila škemba i naherio se kao upitnik) prvo izjavio "koliko si ih naštancala?" pokazujući na svoju kćer, valjda jedinicu. Bila sam pristojna i ne pitala da li je, koliko je i ostalo..
Jebate susret sa starim frendom koji te pita "DC 10?". Htjela sam se okrenuti i otići..
Ili ga prije ošamariti..
I onda? Da li ste voljni sresti nekog iz svog djetinstva??
Post je objavljen 15.01.2007. u 20:57 sati.