Pustila sam vihor glazbe.
Nakon dugo vremena
Skupila sam hrabrosti
Pogledati u oči osjećajima.
Otvorih najuža vrata duše
Ne varljiva velika,
Već ona savim neprimjetna
Poznata samo malim ljudima...
Zalivena sunčevim svjetlom
Putovala sam cestom uz more
Tražila nešto u valovima
I dalekim obzorima.
Borovi stoljetni
Nad mojom tugom se naginjali
Malo dijete
U iglicama škakljali.
Ugladavši Nimfu moje sreće pred očima
Mutna voda sve je zasjenila
Nešto toplo mi na ruku
U tišini kapnulo.
Jecaj nostalgije
Echo mojim tijelom širi
Još uvijek se odbija o hridi
I uspavane duhove
U meni budi...
Znojne nozdrve
Široka pleća u borbi
Škripe i buče uzdasi
Galop moga konja sve je teži...
Tako bih htjela stati
I umrijeti u onoj prirodi
Kažu da čempresi
Dušama ukazuju put k nebu.
A ne smijem ostati na konju sjećanja
Krećem dalje pješke
Prema danima ostvarivanja
Biće sam nadanja
I uskoro pred tvojim vratima.
Moja cesta vijuga dalje.
U mraku,poslije utopljenog sunca
Ostavljam iza mjesto
Gdje u divnoj nevinosti pronađoh
Sasvim novi dio sebe...
Veselim se neznančevim rukama
I njegovim ljepljivim dodirima
Jer znam da će tada
Sva Ljubavna u meni blaga
Tvoje ime još jače urezivati...
Ne strahujem više od jada
I šanse da na kraju svega
Ipak ostanem sama...
Ja sa već predugo borim protiv tebe
U najbližem kutu
Moje zaljubljene sjene.
U mjesecu varljiva vremena
Naša sudba bit će zapečaćena
Ja s fenjerom vjerovanja
Stajat ću gola u tvojim rukama.
Post je objavljen 15.01.2007. u 18:23 sati.