Marketing
U ime oca...
Iako prisustvujem, odsutna sam nešto na blogerskim misama, i litanijama blogera.
Dobila sam mail ovaj tjedan u kojem me jedan dečko, čitatelj, pita se ja osjećam malo nudge nudge, što sam ja iskomentirala, samoj sebi kao, malo zlovoljna, što je on valjda mislio, malo nadrkana. A kako nudge nudge ima seksualne konotacije, odlučila sam ne reagirati i ništa iz tog konteksta stavljat na tapetu (jer naime! nemam šta).
Mada mi se opako upucavala jedna ženskica. Brutalno kako je bila lijepa, pa sam imala potrebu buljiti u nju, dok je ona, vrtila kosom oko prsta i pokušavala mi objasniti kako su joj muškarci dosadni. Ali što sve nećeš proći kroz gimnazijski razred od 28 cura, mislim da poslije više i nećeš, tako da me ostavila hladnom.
(Na kraju je ispalo da je dečko/čitatelj mislio da u glazbenim preporukama zagovaram žene, te nije aludirao na moje psihičko stanje, ali mi je svejedno otvorio temu za današnji post, jer da, žene su komplicirane, i uvijek će naći ego, ego, selfego i tamo gdje ga nema, haha.)
Ali, naime nisam nadrkana. Niti sam zlovoljna, niti sam neraspoložena, niti sam išta previše, samo trenutno sam dosta okupirana.
Po mozgu mi se isprepliče ravno 5 misli i njihove (ko)relacije. Ispiti i učenje, ajd krenula sam valjda prema cilju, a i diplomski sam napokon sabrala pa će biti zanimljivo. Posao – naporan, ali financijski jako dobar, uz to i stimulativan jer sam okružena dobrom ekipom, mada sam na trenutke preumorna. Uskladit spavanje s probama. Druženje i socijalan život – trenutno stavljen na ledinu. I o divote, moje hipohondrija, koja je rezultirala ne najboljom krvnom slikom hormona štitnjače, jer jebiga, nisam se baš štedila zadnjih par mjeseci.
Tako da mi se ne da baš previše izmišljat toplu vodu te onda pisat po blogu kako ja mislim da to zaista je topla voda, niti mi se da biti previše upućena u sva događanja, šire i pobliže.
Uhvatio me jedan standard. I za sad mi sve odgovara. Kako sam si samoj rekla na kraju prošle godine da će ovo sve biti nabijeno tempom, tako se i dogodilo.
Naravno, standardne oSobe mi u tome svemu nedostaju, ali sam si napunila baterije, ušla sam u treću godinu ovakvog razmišljanja. S manjim ili većim oscilacijama.
Na trenutke želim ispisati blog romane, ali to mi dođe sve u krivom trenutku, pa zapišem u rokovnik da ne zaboravim, ali onda kad to trebam sročiti malo elokventnije, prođe me misao, barem ona humoristična u kojoj sam zapisala. Stoga i od toga ništa.
Trenutno imam strašnu potrebu za nekom dobrom knjigom, da mi utuće vrijeme u međuigrama, drugo, imam potrebu ošišat kosu koju sam napokon dovela do reda pristojnosti. Negdje iz dubina se budi nered i drastična promjena. I treće, imam potrebu za megalomanijom. Koja se sastoji od fotića za 7 tisuća kuna.
Ostatak:
Veselim se svakom Anukinom mailu. Vidim, Bruxelles je malo skup grad. Kaže 15ti najskuplji grad na svijetu, a ona udri po starom. Rad, alkohol, mijenja frizure ko papire, šoping i parle vu france. Kaže, da nema ovih 400.000 diplomata, grad bi bio prčija, skupa prčija.
Veselim se svakom Manginom mailu, jer kad se emigracija udruži, jača je. A šta su si jake sada, osobito ako se Manga za kojih godinu dana preseli u Švicarsku, pa udri tamo po slobodnim radikalima. Ta će doći do Nobela.
Tinčibald, sretna. Zasukala poslovne rukave ''Ja sam ti profesorica, ne teta!'', otvorila ponovno fakultetsku knjigu, ljubavno – u fengshui stanu se nešto švrlja. :)
Za Palminu mogu jedino reći ovo:
Muzej suvremene umjetnosti traži diplomiranu povjesničarku umjetnosti te povijesti. Tražena suradnica neka bude egzotičnog izgleda, produktivna, spremna za nove poslovne izazove s iskustvom rada u galeriji, te neka bude prekvalitetna osoba koja se tek uči nekome reći, ''e stara moja...''.
A ovu ostalu Mojičastu siročad iz banke E, molim da navrati po poklon, umjesto što stalno loče, isto tako pozdravljam Kvarner i Rijeku, dragog i bože kako zgodnog Marina koji se odlučio žen't za probisvjetnu Vedru.
I pozdrav ljud'ma iz Beograda, odnosno ''dečka koji radi na njihovom RTLu na inačici Mijenjam ženu''. Kad mi je Tina rekla, da sam ti jelte idol, šta ne, :)) ugurala sam svoj dugi vrat nazad u dolčevitu, jer da, bijaše mi neugodno i bijah crvena u licu, jer zaista, zaista i ja nekad sva svoja pisana sranja jedva izguram. :)
Isto tako pozdravljam Vix i roditelje, da nije bilo njih, ne bi bilo ni ove bujice riječi iz mene, dok konstantno nešto kontriram.
Također zahvaljujem publici, jer su me oni i stvorili.
I hvala zaista hvala, moj kapacitet besmislenih postova završava s današnjim. Mada je slijedeći već u fazi pisanja, naj se brinut. 
Post je objavljen 17.01.2007. u 13:05 sati.