Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ordinarylove

Marketing

Top 5 filmski, što iz puke sentimentalnosti što iz istinskog divljenja

Na samom početku dozvolite da kao blog-personu zaslužnu za ovaj ciklus imenujem Atlantik...jer je ona to tražila...a možda i odluči koji pogledat nakon ovoga, ako već nije.

A vama se moj nadolazeći izbor može i ne mora svidjet'. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, osim kad se, kako je jedna draga blogerica jednom rekla, radi o politici. I vjeri. smijeh

Dakle, Top Five In Random Order:

1. O Brother, Where Art Thou?
By far najbolji film braće Coen. Bolji čak i od Velikog Lebowskog, kojeg...hm...sjetite me zašto ga nisam stavila u ovaj izbor? Ah, da, zato jer sam, picajzla kakva jesam, odlučila da svaki od ovih pet mjesta pripadne različitom redatelju. Zašto baš ovaj film, pitate se? Ili vas to, pak, uopće ne zanima, jer ste na ovaj blog naletjeli dok ste dokono ukucavali u google pojmove kao što su 'Ljiljana Nikolovska' i 'Kome zvono zvoni'.

Jedan od razloga je T Bone Burnett, čovjek koji je radio soundtrack i za 'Walk The Line' (za koji je nominiran za Grammy Awards). i zbog kojega se, eto, dogodilo da soundtrack ovog filma ima life of its own, u smislu da ga se može tretirati kao jednog od glavnih glumaca filma. Zbog ovog sam filma počela pokazivat' znakove i naznake zanimanja za country i bluegrass.

Priča je svojevrsna obrada Homerove 'Odiseje' smještena na jug 30-tih godina prošlog stoljeća. Ostali sudionici u toj odiseji su redom: George Clooney, John Turturro (glumio i famoznog Jesusa Quintanu), John Goodman.

2. Paklena naranča
Neću se sad pravit' pametna pa lajat' da mi se film svidio zbog svog kompleksnog pristupa tematici nasilja i ostalim socio-političkim i inim temama. Ali jest, i zbog toga. Jer, iako konfuzno i pomalo ekstremno, kako samo Kubrick to može i zna, dao je dobru sliku apsurda kojim se nasilje pokušava riješiti nasiljem ili nasilju sličnim.

Al' su mi se, kao pravoj predstavnici svog roda, u filmu ponajviše svidjeli interijeri te stiliziranost istih - u pravom stilu 70-tih. Pretjerivanje, u svakom smislu. U tome je gospon Kubrick maher. A meni, valjda zbog mog 'oroskopa, to paše. I baš zbog toga neću, dok sam živa, zaboravit' scenu u krčmi u kojoj su Alex i Co. ispijali mlijeko i stolove sa golim ženama. Ove, dolje:



I zbog ironije mi se svidio, dakako. I zbog onog uvrnutog slavenskog engleskog.

Yarbles! Great bolshy yarblockos to you. I'll meet you with chain or nozh or britva anytime. I'm not having you aiming tolchocks at me reasonless. It stands to reason, I won't have it.


3. Man On The Moon
Ako 'ko zna napravit' filmčinu, to je Forman. Onako, baš pravu filmčinu, na koju ćete se smijati, plakati i vozit' se tim rollercoasterom bar jedno nekoliko puta za vrijeme trajanja filma. Sambogzna koliko sam puta cendrala na 'Kosu'. i 'Amadeusa'. Ne bih baš išla toliko daleko da kažem da mi je ovaj film po frekvenciji gledanja ispred 'Kose' - taj rekord još nitko nije dostigao, osim možda nekih Star Wars ili LOTR fanova - ali mi je, eto, draži. Možda. Svakako, vjerujem da je ovo Carrey-eva najbolja uloga. Ili je bar meni najdraža. Čak mi je i Courtney u ovom filmu 'sjela'.

4. High Fidelity
Netko to već reče mudrije od mene:

It is almost impossible to overstate the coolness of a movie in which Bruce Springsteen appears as himself, strumming the guitar and singing some impromptu romantic advice.

Margaret A. McGurk, "The Cincinnati Enquirer"


A ja ću samo dodat' da se poistovjećujem s glavnim likom. Da mi je jedan od životnih snova bio imat' prodavaonicu vinila (što mi sada zvuči jedino kao ekonomski fijasko) i po cijele božje slobodne dane i noći kategorizirat' albume po abecedi. Ili tako nešto, uglavnom, a povezano sa pop-glazbom. Srcu su mi prirasla i ona dva geeka, zaposlena u prodavaonici ploča u kojoj se većina radnje filma odvija, koji su sposobni radit' Top 5 Listu Pjesama za Pogreb, naprimjer.

5. Himmel Über Berlin
Očajan remake ovog filma napravljen je u holivudskoj produkciji, sa Meg Ryan i Nicholasom Cageom u glavnim ulogama. Neću niti dat' sebi truda da iskopam kako se zvao. Original, koji iz nekog bizarnog, meni nepoznatog razloga, u engleskom prijevodu glasi 'Wings Of Desire', pogledah prvi puta sa 16 godinica. Jer bijah, tako mlađahna još, opsjednuta Caveom a neka mi je ptičica prišapnula da dotični u filmu ima epizodnu ulogu, i to na samom kraju. Pa sam, sva sreća, odlučila odgledat film bez forwardiranja. I oduševila se. I vraćala se u poznijim godinama, toj savršeno melankoličnoj ljubavnoj priči, sa upravo onoliko osamljenosti koliko je svakoj takvoj - pravoj ljubavnoj - potrebno. A lot.

Eto. Vjerovali vi meni ili ne, tek naknadno uvidjeh da od ovih pet više od tri ima neskrivene veze sa glazbom.

Post je objavljen 15.01.2007. u 19:27 sati.